Pn-238/2021-30 · Općinski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 27

Poslovni broj: Pn-238/2021-30

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja GG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Ivani Ilić Radnić, odvjetnici u Splitu te umješača na strani tuženika HOK- Osiguranje d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, zastupano po punomoćnicima iz OD Olujić, Pezić&Partneri d.o.o., radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 28. svibnja 2025., u prisutnosti tužiteljica osobno, tuženika osobno te punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača na strani tuženika, na ročištu za objavu presude 14. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 224.865,27 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 25. siječnja 2011. pa do 1. kolovoza 2015. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove ovog postupka prema određenju suda uz zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja pa do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.750,00 eura zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

3. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi umješaču na strani tuženika troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eura zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 2. srpnja 2019. Općinskom sudu u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi kako je tuženik, kao odvjetnik, zastupao tužitelja, kao stranku u parničnom predmetu Općinskog suda u Splitu broj IP- 439/84. U postupku da je 25. siječnja 2011., donesena prvostupanjska presuda te je naloženo TG (tuženiku u predmetu IP-439/84) isplatiti ovdje tužitelju iznos od 206.500,00 kuna uvećan za troškove postupka u iznosu od 18.365,27 kuna. prvostupanjska presuda da je i potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžx-732/2011 od 3. listopada 2013. Neposredno po okončanju predmetnog prvostupanjskog postupka da se sastao sa tuženikom te da je dogovoren nastavak suradnje i to na način da je potpisan ugovor kojim su se stranke obvezale da će tuženik, kao odvjetnik, poduzimati sve potrebne radnje radi naplate iznosa dosuđenog presudom IP-439/84, dok se tužitelj obvezao tuženiku isplatiti 30% naplaćenog iznosa uvećanog za PDV od 23%. Međutim, tuženik da nije postupao profesionalno i sukladno stranačkom dogovoru već protivno, tako da tužitelj sumnja kako je to postupanje bilo namjerno i u dogovoru sa tužiteljevim dužnikom. Naime, tuženik da je pokrenuo postupak pod poslovnim brojem Po-102/11 radi pobijanja pravnih radnji te još jedan pod poslovnim brojem Pst-714/11 radi utvrđenja. U prvom postupku sud da je odbio zabilježbu spora, dok je u drugome odbijen tužiteljev zahtjev pošto tuženik kao odvjetnik na okolnosti iz tužbe nije ponudio nikakve dokaze. Tužitelj još navodi kako mu je zbog spomenutih propusta nastala šteta budući da spomenute iznose još nije naplatio, slijedom čega smatra kako postoji odštetna odgovornost tuženika te uzročno-posljedična veza između propusta i nastale štete. Slijedom navedenoga sudu predlaže donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu iznosa od 224.865,27 kuna uvećano za zakonsku zateznu kamatu te mu naložiti snašanje troškova ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je najprije istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Makarskoj, koji prigovor je usvojen te je predmet, rješenjem poslovni broj Pn-266/2019-9 od 2. ožujka 2021., ustupljen ovom sudu kao mjesno nadležnom. Nadalje, tuženik je pobio sve tužbene navode te predložio u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev. Naveo je kako je ova tužba podnesena nakon što je ovdje tuženik, kao tužitelj, pred Općinskim sudom u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom podnio tužbu radi isplate odvjetničke nagrade, te da je jedina svrha ove tužbe vršenje pritiska i odugovlačenje postupka poslovnog broja Povrv-521/19. Tuženik je još naveo i to kako je sve radnje poduzete u zastupanju tužitelja poduzimao u skladu sa čl. 7. st. 2. Zakona o odvjetništvu. Tako da je u postupku poslovnog broja Po-102/11, a koji se vodio radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji ishodio zabilježbu spora koja će se aktivirati po pravomoćnom okončanju postupka, u kojem je prema informacijama koje tuženik ima, tužitelj uspio. Zaključno, ističe i prigovor zastare potraživanja. Slijedom svega navedenoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti te naložiti tužitelju naknadu parničnih troškova.

3. Na pripremno ročištu održanom 17. siječnja 2024. tuženik je predložio o postojanju ove parnice obavijestiti HOK osiguranje d.d. kod kojeg tuženik ima zaključenu policu osiguranja o odgovornosti.

3.1. U podnesku od 10. srpnja 2024. HOK osiguranje d.d. je navelo kako je u razdoblju od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2014. sa tuženikom imao sklopljenu policu osiguranja od odvjetničke odgovornosti, slijedom čega ima pravni interes stupiti u parnicu kao umješač na strani tuženika. Nadalje u podnesku je istaknut prigovor zastare tužiteljeva potraživanja, osporen je osnov i visina potraživanja te postojanje uzročno-posljedične veze između eventualnog propusta tuženika i eventualne štete nanesene tužitelju.

3.2. Rješenjem donesenim na ročištu od 22. siječnja 2025. sud je na temelju odredbe čl. 206. ZPP-a, dopustio HOK osiguranju d.d. stupanje u parnicu kao umješaču na strani tuženika, ovo jer je utvrđeno kako je sa tuženikom u razdoblju od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2014. imao sklopljenu policu osiguranja od odvjetničke odgovornosti, a upravo je u tom razdoblju tuženik, kao punomoćnik, pružao tužitelju usluge zastupanja, slijedom čega postoji pravni interes HOK osiguranja d.d. da tuženik uspije u ovom postupku.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: ugovora od 31. siječnja 2011., rješenja Z-1855/11 od 15. listopada 2014., dopisa Hrvatske odvjetničke komore, od 30. rujna 2019., specifikacije računa 34/09, računa R-2 br. 21/2016-001-01, otkaza od 16. veljače 2016., dopisa od 15. lipnja 2016., računa R-2 br. 15 2016-001-01, otkaza od 8. srpnja 2016., prijave Hrvatskoj odvjetničkoj komori od 21. srpnja 2016.,specifikacije FINA-e od 5. veljače 2024., specifikacije FINA-e od za izvršenje osnove za plaćanje IP-439/84, izvršen je pregled i čitanje spisa Hrvatske odvjetničke komore DT-351/2016, spisa Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Povrv-521/2019 kojem spisu su priklopljeni spisi IP- 439/84, Pst-740/11, P-5237/17, Ovr-466/2014, te su saslušane parnične stranke.

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete u iznosu od 224.865,27 kuna sa zateznim kamatama. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je zbog propusta tuženika, kao punomoćnika koji ga je zastupao u postupku naplate iznosa dosuđenog presudom IP-439/84, pretrpio štetu u visini dosuđenog iznosa jer tuženik nije prilikom obavljanja radnji zastupanja postupao u skladu sa odredbom čl. 7. st. 2. Zakona o odvjetništvu.

6.1. Visina tužbenog traženja postavljena je u visini izmakle koristi - iznosa dosuđenog presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj IP-439/84 od 206.500,00 kuna uvećanog za troškove postupka u iznosu od 18.365,27 kuna, dakle ukupno 224.865,27 kuna.

7. Odredbom članka 7. stavak 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj: 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21; dalje: ZO) je propisano da su odvjetnici dužni pružati pravnu pomoć savjesno, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, zakonima, statutu i drugim općim aktima komore te kodeksu odvjetničke etike, dok st. 2. istog članka propisuje kako odvjetnici imaju pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što po njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć

7.1. U zakonodavstvu Republike Hrvatske građanskopravna odgovornost odvjetnika nije regulirana posebnim pravilima koja bi vrijedila samo za odvjetnike i odvjetničke vježbenike. Na to upućuje odredba iz članka 33. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj: 99/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11.,126/21., dalje: ZO) prema kojoj za pruženu pravnu pomoć strankama odvjetnici u odvjetničkim društvima odgovaraju po općim pravilima o odgovornosti. To znači da se građanskopravna odgovornost odvjetnika za štetu određuje prema općim pravilima građanskog prava o odgovornosti za štetu odnosno prema pravilima ZOO.

8. Odredbom članka 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.; dalje: ZOO ) propisano je da onaj tko drugome uzrokuje štetu, dužan istu naknaditi, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

8.1. Prema odredbi iz čl. 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), a tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

8.2. Prema tome, definiranje krivnje odvjetnika, odnosno standarda dužne pažnje, bitno određuje njegovu odgovornost, i ugovornu i izvanugovornu koju je promatrati kroz odredbu članka 10. stavka ZOO-a prema kojoj: (1) Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina);(2) Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka);(3) Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika.

8.3. S druge strane da bi tuženik bio odgovoran naknaditi štetu tužitelju, koju je po njegovim tvrdnjama pretrpio zbog nepravilnog rada (propusta) tuženika kao punomoćnika, tužitelj na kojem je teret dokaza, mora dokazati postojanje pretpostavki iz kojih bi proizlazila odgovornost tuženika. Dakle, tuženik mora dokazati nastanak štete, postojanje štetne radnje ili propust u poduzimanju dužne radnje i uzročno posljedičnu vezu između propusta i nastale štete.

9. Tijekom postupku nije bilo sporno kako je tuženik, kao odvjetnik, zastupao tužitelja u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu, pod poslovnim brojem IP-439/84, kao ni to da je u predmetnom postupku donesena pravomoćna presuda kojom je tuženik TG obvezan isplatiti ovdje tužitelju GG iznos od 206.500,00 kuna te troškove postupka u iznosu od 18.3365,27 kuna.

9.1. Nadalje, nije bilo sporno ni to da su stranke ovog postupka, 31. siječnja 2011. sklopile Ugovor o odvjetničkom zastupanju kojim su ugovorile kako će tuženik, kao odvjetnik poduzimati sve radnje radi naplate po presudi poslovni broj IP-439/84 i sve druge potrebne radnje, a tužitelj će mu na ime odvjetničke naknade isplatiti 30% više PDV od naplaćenog iznosa.

10. U postupku je potrebno utvrditi da li je tuženik prilikom pružanja usluga zastupanja tužitelja propustio poduzeti dužne radnje koje bi dovele do naplate potraživanja po presudi poslovni broj IP-439/84 te trpi li zbog navedenog tužitelj štetu.

11. U provedenom postupku sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj IP-439/84 od 25. siječnja 2011., a koja je postala pravomoćna ..2013. TG, kao tuženik, obvezan na isplatu iznosa od 206.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. siječnja 2011. pa do isplate te za iznos od 18.365,27 kuna na ime troškova postupka, ovdje tužitelju,

- da je tužitelja u predmetnom postupku zastupao ovdje tuženik, kao punomoćnik,

- da su tužitelj i tuženik dana 31. siječnja 2011. sklopili Ugovor o odvjetničkom zastupanju,

- da je tuženik, kao punomoćnik tužitelja, 24. siječnja 2014., temeljem ovršne isprave presude IP-439/84 pokrenuo postupak koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr-466/2014, radi ovrhe na pokretninama TG;

- da je tuženik, kao punomoćnik tužitelja, 29. travnja 2011. pokrenuo postupak koji se vodio pod poslovnim brojem P-5237/2017 (raniji broj Po-102/2011), radi pobijanja pravnih radnji TG i to ugovora o darovanju ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] dijela čest. zem. [katastarska čestica] sve KO [katastarska općina],

- da je tuženik, kao punomoćnik tužitelja, temeljem tužbe poslovnog broja Po- 102/2011, dana 2. lipnja 2011. podnio prijedlog radi zabilježbe spora na predmetnim nekretninama,

- da je Općinski sud u Supetru, rješenjem poslovni broj: Z-1855/11 od 15. listopada 2014., dopustio i proveo upis predmetne zabilježbe spora,

- da je u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-5237/2017 donesena pravomoćna presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev,

- da je tuženik, kao punomoćnik tužitelja, 13. lipnja 2011., pokrenuo postupak koji se pred Općinskim sudom u Splitu vodio pod poslovnim brojem Pst-740/2011, a koji tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje da bi tuženik TG bio vlasnik ½ dijela č. zgr. [katastarska čestica] ZU 5457, PU 5, KO [katastarska općina],

- da iz specifikacije FINA-e proizlazi kako je temeljem osnove za plaćanje IP- 439/84 naplaćen iznos od 2.437,24 eura,

- da je tužitelj dopisima od 16. veljače 2016. te 8. srpnja 2016. otkazao tuženiku sve punomoći za zastupanje,

- da je Hrvatska odvjetnička komora, dopisom od 30. rujna 2019. odbacila prijavu tužitelja koju je podnio protiv tuženika radi počinjenja povrede dužnosti i ugleda odvjetništva,

- da iz iskaza tužitelja danog na ročištu od 28. svibnja 2025. proizlazi kako je od strane nasljednika pokojnog TG (tuženika iz postupka IP-439/84 u cijelosti namiren u svojem potraživanju temeljem presude poslovnog broja IP- 439/84 (isplaćena mu je glavnica, troškovi i kamata),

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je do sklapanja takve nagodbe došlo jer bi u protivnom nasljednicima pok TG prodao zemlju u Tatinji u Sutivanu.

- da iz iskaza tuženika danog na ročištu od 28. svibnja 2025. proizlazi kako je sve radnje poduzete prilikom zastupanja tužitelja u postupcima radi naplate iznosa utvrđenog presudom IP-439/84 poduzeo prema svojem najboljem znanju i u dogovoru sa tužitelja, tako da je pokrenuo ovršni postupak, postupak izravne naplate, postupak radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji te postupak radi utvrđenja prava vlasništva s osnove bračne stečevine.

12. Profesionalna odgovornost uopće, pa tako i odgovornost odvjetnika, bez obzira temelji li se na ugovoru ili na deliktu, uvijek je subjektivna odgovornost. Stoga odvjetnik može odgovarati za štetu samo ako je skrivljeno povrijedio neko od pravila struke ili profesionalne etike. Naime, u smislu odredbe članka 7. ZO-a odvjetnici su dužni pružati pravnu pomoć savjesno, sukladno zakonu, Ustavu RH, statutu i drugim općim aktima Komore te Kodeksu odvjetničke etike pri čemu odvjetnici imaju pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što po njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć. U tom kontekstu promatrana obveza odvjetnika u pružanju odvjetničkih usluga jest da će upotrijebiti profesionalna znanja i vještine te da će postupati s potrebnom pažnjom da bi postigao određeni cilj za stranku.

13. U odnosu na profesionalnu odgovornosti odvjetnika – subjektivnu odgovornosti, u hrvatskom odštetnom pravu, prema načelu subjektivne odgovornosti, štetnik je dužan dokazati da nije kriv, a oštećena osoba (tužitelj) dužna je dokazati postojanje općih pretpostavki odgovornosti za štetu.

14. Glede pravnog pitanja o odgovornosti odvjetnika, Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je u odluci broj Rev-1007/2020 od 28. veljače 2023. zauzeo pravno shvaćanje kako slijedi:

„ U postupku radi naknade štete zbog nestručnog zastupanja odvjetnika, utvrđujući postojanje štete i uzročne veze između štetne radnje i štete, štetu je potrebno utvrđivati na način da se utvrdi bi li do umanjenja imovine ili izmakle dobiti (vrijednost koja je određena stranka smatra štetom) došlo i u slučaju da je odvjetnik stručno zastupao stranku, odnosno štetu je u takvom slučaju potrebno utvrđivati na način da se rekonstruira tijek pravnog odnosa između stranaka u određenom pravnom odnosu, te da su usporedi stvarni tijek događaja koji se odnosi na zastupanje odvjetnika , s tijekom koji bi izvjesno ili najvjerojatnije uslijedio da je zastupanje eventualno oštećene stranke od strane odvjetnika bilo korektno.“

15. U vezi sa navedenim valja kazati kako iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi radnje koje je tuženik, kao punomoćnik, poduzeo u zastupanje tužitelja u postupku naplate iznosa dosuđenog presudom poslovni broj IP-439/84, bile obavljene nestručno. Naime, tuženik je, u svrhu naplate potraživanja poduzeo više radnji, istraživao je sastav dužnikove imovine, pokretao parnične, izvanparnične i zemljišnoknjižne postupke, a odmah po saznanju da bi tuženik TG otuđio svoju vrijednu imovinu na otoku Braču (područje Tatinja-Sutivan) pokrenuo je i postupak pobijanja dužnikovih pravnih radnji te ishodio zabilježbu spora na navedenim nekretninama. Navedeni postupak je rezultirao pravomoćnom presudom kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, a radi rečenog, prema iskazu samog tužitelja je i došlo do njegovog namirenja po presudi poslovnog broja IP-439/84 od strane nasljednika pok. TG. Pritom je kako sam tužitelj navodi isplaćen u cijelosti, za glavnicu, kamate te troškove.

16. Kao što je već rečeno, pretpostavke odgovornosti za štetu su: subjekt i odgovornost za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete te protupravnost. Za štetu odgovara osoba kao prouzročila štetu, a da bi došlo do odgovornosti za štetu, između štetne radnje i štete mora postojati uzročna veza odnosno šteta se mora javljati baš kao posljedica štetne radnje.

17. Slijedom svega navedenoga, a kako iz utvrđenih činjenica proizlazi da bi tužitelj od strane nasljednika pok. TG u potpunosti bio namiren po presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj IP-439/84 tužitelj (a koji iznos se kao visina štete – izmakle koristi u ovom postupku potražuje), a do namirenja je i došlo, kako sam tužitelj u iskazu kazuje, pravomoćnim prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u postupku poslovnog broja P-5237/17 u kojem je na nekretninama koje su predmet spora bila upisana zabilježba spora, te s obzirom da je utvrđeno kako je predmetne postupke pokrenuo tuženik, kao punomoćnik tužitelja, ovaj sud je stava kako tužitelj, nije dokazao postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu iz odredbe čl. 1045. ZOO-a.

18. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, a kako je i odlučeno u točki 1. ove presude.

19. Vezano za predmet poslovnog broja Pst-740/11, sud je utvrdio kako ni prilikom zastupanja tužitelja u tom predmetu, tuženik kao punomoćnik nije postupao nestručno. Naime, tužbeni zahtjev je bio usmjeren na utvrđenje da bi stan u [adresa], čiji je upisani vlasnik bila supruga pokojnog TG predstavljao bračnu stečevinu. Čitanjem navedenog spisa utvrđeno je kako njemu prileži punomoć za zastupanje izdana tuženiku od strane tužitelja, kao i to da je tužitelj sudjelovao u predmetnom postupku, konkretno na ročištima od 4. lipnja 2014., 4. srpnja 2014., 3. prosinca 2014., 29. siječnja 2015. Stoga se ne može prihvatiti kao istinit tužiteljev iskaz u dijelu u kojem navodi kako za predmetni spor nije znao niti da bi predmetni postupak bio pokrenut protivno njihovom dogovoru. Daljnjim čitanjem spisa sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev odbijen jer tužitelj, na kojem je bio teret dokaza nije dokazao tvrdnje da bi konkretni stan predstavljao bračnu stečevinu tuženika. Sud prihvaća kao uvjerljive i životne navode tuženika kako sudu nije mogao ponuditi dodatne dokaze jer mu tuženik nikada nije dostavio podatke o svjedocima na okolnost da bi predmet spora predstavljao bračnu stečevinu. Stoga je sud stava kako nema uzročno posljedične veza između radnji tuženika i štete koja je tužitelju nastala, a ogleda se u obvezi snašanja parničnog troška (iznosa od 2.159,37 kuna). Još je za navesti kako je presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-785/15 preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pst-740/11 u dijelu koji se odnosi na trošak postupka pa je tako naloženo tužiteljici iz tužbe glavnog miješanja PG naknaditi ovdje tužitelju iznos od 3.750,00 kuna na ime troškova postupka.

20. Zaključno, a vezano za navode tužitelja sa ročišta za glavnu raspravu od 28. svibnja 2025. kojim od suda traži da se utvrdi koju je on to vrijednost izgubio od 2013. godine (kada je presuda poslovni broj IP-439/84 postala pravomoćna) do 2022. godine, kada je isplaćen od strane nasljednika pok. TG za navesti je kao sud sudi u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. Uzgred je još za napomenuti kako je nesporno da je od pravomoćnosti presude IP-439/84 do sklapanja nagodbe te konačne isplate proteklo dugo vremensko razdoblje, međutim navedeno se ne može staviti na teret tuženiku (koji je bio punomoćnik tužitelja do 2016. godine), a upravo zakonska zatezna kamata (za koju tužitelj tvrdi da bi bila naplaćena) predstavlja mjeru kojom se, s obzirom na zakašnjenje dužnika u ispunjenju njegove obveze, osigurava očuvanje vrijednosti novčane obveze.

21. Odluka o zahtjevima stranka na naknadu troškova postupka osniva se na članku 154. stavak 1., članku 155. i članku 164. ZPP-a.

22. S obzirom na vrijednost predmeta spora, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8/1 Tarife) iznos od 500,00 eura,

- zastupanje na ročištima od 17. siječnja 2024., 25. lipnja 2024. te 28. svibnja 2025. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od po 500,00 eura za svako ročište,

- zastupanje na ročištu od 22. siječnja 2025. (Tbr. 9/5 Tarife) iznos od 100,00 eura,

- pristup na ročište za objavu presude (Tbr. 9/3 Tarife) iznos od 100,00 eura

22.1. Ovako priznate troškove po osnovi odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznosu od 2.200,00 eura treba uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 25% (Tbr. 46 Tarife), što ukupno iznosi 2.750,00 eura.

22.2. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu, ovo jer ista, Nadalje, tužitelju je, sukladno odredbama čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) dospijeva po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u postupku.

23. Nadalje, umješaču na strani tuženika, su kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav podneska od 10. srpnja 2024. (Tbr. 8/1 Tarife) iznos od 500,00 eura

- zastupanje na ročištu od 22. siječnja 2025. (Tbr. 9/5 Tarife) iznos od 100,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 28. svibnja 2025. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 500,00 eura

23.1. Umješaču na strani tuženika trošak zastupanja na ročištu od 22. siječnja 2025. priznat je prema Tbr 9/5 Tarife, jer je isto odgođeno prije početka raspravljanja.

23.2. Ovako priznate troškove po osnovi odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznosu od 1.100,00 eura treba uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 25% (Tbr. 46 Tarife), što ukupno iznosi 1.375,00 eura.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom 2. izreke ove presude.

U Splitu 14. srpnja 2025.

Sudac

Tihana Lovrić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku po punomoćniku

- umješaču na strani tuženika po punomoćniku

- u spis

ni postojanje štet jer je naplaćen, razlika u vremenu ne može se staviti na teret tuženiku jer trajanje postupak nije u njegoboj moći

14.1. Vezano za predmet poslovnog broja ,a kojim je sud je utvrdio kako ni prilikom zastupanja tužitelja u tom predmetu, tuženik kao punomoćnik nije postupao nestručno. Naime, tužbeni zahtjev je bio usmjeren na utvrđenje da bi stan u Splitu, čiji je upisani vlasnik bila supruga pokojnog TG predstavljao bračnu stečevinu. Čitanjem navedenog spisa utvrđeno je kako njemu prileži punomoć za zastupanje izdana tuženiku od strane tužitelja, kao i to da je tužitelj sudjelovao u predmetnom postupku, konkretno na ročištima od . Stoga se ne može prihvatiti kao istinit tužiteljev iskaz u dijelu u kojem navodi kako za predmetni spor nije znao niti da bi predmetni postupak bio pokrenut protivno njihovom dogovoru. Daljnjim čitanjem spisa sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev odbijen jer tužitelj, na kojem je bio teret dokaza nije sudu Dokazi predloženi u predmetnom postupku bili su saslušanje svjedoka te sud prihvaća kao uvjerljive i životne navode tuženika kako je upravo tužitelj taj koji podatke o svjedocima nije dostavio njemu kao punomoćniku slijedom čega ih niti on nije mogao dostaviti sudu.