Rev-2014/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2014/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Tome Gložinića, Ljubice Munić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. i S. M., oboje iz Z., koje zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. P. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 22. travnja 1997. br. Gž-1835/97, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. srpnja 1994. br. Pn-418/94 ispravljena rješenjem istog suda od 2. siječnja 1995. i rješenjem od 20. siječnja 1997., u sjednici održanoj dana 31. kolovoza 2000.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika C. se djelomično prihvaća te se preinačuju presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 22. travnja 1997. br. Gž-1835/97 i Općinskog suda u Zagrebu od 15. srpnja 1994. br. Pn-418/94 ispravljena rješenjima istog suda od 2. siječnja 1995. i 20. siječnja 1997. tako da se tuženiku nalaže da u roku od 15 dana plati i to: prvotužitelju Z.M. na ime naknade za fizičke bolove umjesto pravomoćno dosuđenog iznosa od 10.000,00 kn iznos od 5.000,00 kn, a drugotužiteljici S.M. na ime naknade za fizičke bolove umjesto pravomoćno dosuđenog iznosa od 19.000,00 kn iznos od 6.000,00 kn te umjesto pravomoćno dosuđenog iznosa za strah od 14.000,00 kn iznos od 4.000,00 kn. Tužitelji se odbijaju s dijelom tužbenog zahtjeva i to prvotužitelj na ime naknade za fizičke bolove za iznos od 5.000,00 kn sa zateznim kamatama, a drugotužiteljica na ime naknade za fizičke bolove i strah za iznos od ukupno 23.000,00 kn sa zateznim kamatama.

U preotalom dijelu se revizija odbija kao neosnovana.

Tuženiku se nalaže da u roku od 15 dana plati tužiteljima na ime troškova cijelog postupka iznos od 14.000,00 kn.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"Nalaže se tuženiku C., osiguranje d.d. da isplati I-tužitelju iznos od 36.233,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama u visini prema čl. 277. st. 1. ZOO-a od dana presuđenja pa do isplate, naknaditi II- tužiteljici iznos od 89.332,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate, a u visini prema čl. 277. st. 1. ZOO-a.

Odbija se I-tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.267,00 kn, kao s neprimjereno visokim, odbija se II-tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 25.668,00 kn, kao s neprimjereno visokim.

Nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 18.931,00 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Drugostupanjski sud je potvrdio navedenu presudu suda prvog stupnja.

Protiv te presude suda drugog stupnja izjavio je tuženik reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače odnosno ukinu u smislu revizijskih navoda.

U odgovoru na reviziju tužitelji predlažu da se ona odbije kao neosnovana, dok se nadležni državni odvjetnik nije o njoj izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

Dana 21. rujna 1993. došlo je do prometne nezgode u kojoj su tužitelji ozlijeđeni. U ovoj parnici oni zahtijevaju naknadu štete za koju inače odgovara tuženik.

Iako se revident poziva i na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka, takav svoj navod ne obrazlaže, a nije se ostvarila ni procesna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nižestupanjski su sudovi utvrdili sve okolnosti o kojima u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) zavisi visina pravične novčane naknade te za sporne oblike nematerijalne štete te, suprotno navodima revidenta, nisu podcijenili značaj tih okolnosti kad su dosudili prvotužitelju naknadu za strah u iznosu od 7.500,00 kn te za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 18.500,00 kn, a drugotužiteljici naknadu za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 55.000,00 kn. Naprotiv, revident je u pravu kad tvrdi da je naknada za preostale oblike nematerijalne štete tužiteljima dosuđena u previsokim iznosima te ju je stoga valjalo sniziti na primjerene iznose i to: prvotužitelju naknadu za fizičke bolove na iznos od 5.000,00 kn, a drugotužiteljici naknadu za fizičke bolove na iznos od 6.000,00 kn te naknadu za strah na iznos od 4.000,00 kn.

Iz navedenih razloga je temeljem čl. 393. i 395. st. 1. ZPP presuđeno kao u izreci.

Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP, pri čemu tužiteljima nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer nije bio potreban radi vođenja parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 31. kolovoza 2000.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.