Rev-x-1126/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 1126/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasne Guštek članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje - Područna služba V., zastupanog po punomoćnici V. K., dipl. iur., protiv tuženika H. O. d.o.o. Z., E. V., zastupanog po punomoćniku I. P., odvjetniku u V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gžx-80/11-3 od 26. kolovoza 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-903/10-40 od 19. svibnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku da na ime naknade štete isplati tužitelju iznose pobliže navedene u izreci presude s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivajući se na revizijske razloge iz članka 385. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 - u nastavku teksta: ZPP), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže prihvaćanje revizije i ukidanje pobijanih presuda te vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Na temelju noveliranog članka 392.a stavak 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Neosnovano se u reviziji tvrdi da pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, naprotiv, izreka presude je jasna i neproturječna, a takvi su i razlozi o odlučnim činjenicama s tim da o odlučnim činjenicama ne postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

Revizijski razlozi koji se odnose na naznačenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka dijelom se svode na činjenične prigovore jer tužitelj u reviziji iznosi svoju ocjenu dokaza suprotstavljajući je pravilnoj prosudbi (članak 8. ZPP) nižestupanjskih sudova, međutim, takvi razlozi kojima se dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nisu uzeti u razmatranje jer se ne radi o razlozima za podnošenje revizije iz članka 385. stavak 1. ZPP.

Pozivanjem na zakonske odredbe o izdavanja platnog naloga revident ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 451. stavak 3. ZPP-a, međutim, okolnost da u odluci o glavnoj stvari kojom je odlučeno o cjelokupnom tužbenom zahtjevu sudovi nisu odlučili da li se platni nalog (za iznos od 8.049,02 kn s pripadajućim zateznim kamatama) u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, u ovom slučaju nije bila niti je mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

Revident pogrešno smatra da nakon izdavanja platnog naloga više nije moguće povisiti tužbeni zahtjev iznad onog postavljenog u mandatnoj tužbi od 13. kolovoza 1994., naime, nakon podnošenja prigovora u takvom slučaju teče redovna parnica kao da platni nalog nije izdan jer je platni nalog pao nakon što je napadnut prigovorom tuženika.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog plaćanja obiteljske mirovine udovici i djeci smrtno stradalog osiguranika S. G..

U revizijskom stadiju postupka i nadalje je sporna odgovornost za štetni događaj, odnosno pitanje da je li sad pok. S. G. u bilo čemu doprinio nastanku predmetne štete.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je S. G. smrtno stradao na poslu … kada ga je udarila električna struja visokog napona prilikom izvođenja radnog zadatka otpuštanja voda na … stupu zračnog dalekovoda od 10 KV V.-I.. Pritom, nižestupanjski sudovi, prihvaćajući rezultate vještačenja (list 102-104 i 110 spisa) stalnog sudskog vještaka za područje zaštite na radu i zaštite od požara, utvrđuju da je uzrok nesreće na poslu tuženikov propust u organizaciji posla (loša organizacija rada) jer je odgovorni rukovoditelj, iako je prethodno od dispečera dobio podatak radio vezom da je odnosni vod isključen, sukladno pravilima tuženika (Uputstvo tuženika iz ožujka 1986.), prije početka rada na odgovarajući način (ispitnom motkom, tinjalicom ili nabacivačkom puškom) na mjestu rada morao provjeriti beznaponsko stanje voda, što je neupitno propušteno. Pritom je utvrđeno da radnja sad pok. S. G., kada je neposredno prije same nesreće rukom pokušao odvezati gornji strujni vodič, nije bila u uzročnoj svezi s nastankom nezgode budući se radni zadatak mogao obaviti na siguran način jedino tako da su prethodno bila ispunjena dva osnovna preduvjeta, tj. prvo da je pravilno isključena električna struja i da je potom provjereno beznaponsko stanje vodiča.

Protivno navodima revidenta, pravilno su nižestupanjski sudovi prihvaćajući stručno i nepristrano vještačenje mjerodavnog vještaka utvrdili da na strani sad pok. S. G. nije bilo nikakvog doprinosa nastanku štetnog događaja. Naime, imajući na umu sve okolnosti ovog slučaja, a posebice ponašanje tuženikova rukovoditelja koji ne osporava da je neposredno prije obavljanja radne operacije i nakon dojave dispečera o tome da je električni vodič isključen propustio osobno ispitati beznaponsko stanje vodiča, pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak predmetne štete jer je upravo opisani propust u direktnoj uzročnoj svezi s nastalom štetom.

Revident ističe da tužiteljeve isplate nisu sporne, ali spori svoju obvezu da ove iznose regresa namiri tužitelju, slijedom toga smatra da je time osporio i visinu tužbenog zahtjeva.

Međutim, tijekom postupaka koji su prethodili reviziji, osim što neosnovano osporava pravnu osnovu svoje obveze na isplatu sporne novčane tražbine, revident ničim konkretnim, kako to pravilno utvrđuju nižestupanjski sudovi, nije osporavao, a niti na takav način u reviziji osporava pravilno utvrđenje nižestupanjskih sudova o vjerodostojnosti sadržaja tužiteljevih isprava (potvrde o isplaćenim iznosima mirovine) iz kojih je utvrđena visina utužene tražbine.

Uostalom, ovakve su tvrdnje zapravo činjenične naravi pa ih revizijski sud, s obzirom na odredbe iz članka 385. ZPP-a, ne može uzimati u obzir.

Slijedom navedenog, postupajući samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji utvrđeno je da nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, stoga je na temelju odredbe iz članka 393. ZPP-a valjalo odbiti reviziju tuženika i presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 3. svibnja 2012.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.