II Kž-476/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-476/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Ante Potrebice i Veseljka Šeparovića, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. K. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. i dr. KZ, odlučujući o žalbi opt. M. K., podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 4. lipnja 1999. godine br. Kv-396/99 (K-28/99), o produljenju pritvora nakon podnijete optužnice, u sjednici održanoj 29. srpnja 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. M.K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Splitu, na temelju čl. 107. st. 1. ZKP/97, produljen je pritvor protiv opt. M.K. po čl. 102. st. 1. ZKP/97, nakon podignute optužnice državnog odvjetnika protiv njega zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ.

Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu opt. M.K., po branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj da nema zakonskih osnova produljavati pritvor protiv njega po čl. 102. st. 1. ZKP/97, jer postoje okolnosti koje upućuju na mogućnost njegovog blažeg kažnjavanja.

Suprotno tome, iz spisa suda prvog stupnja proizlazi da se protiv žalitelja, na temelju optužnice državnog odvjetnika, provodi kazneni postupak zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, za koje je zakonom propisana alternativno i kaznena sankcija dugotrajnog zatvora, u kojem slučaju je, u ovoj fazi postupka nakon podnijete optužnice, obvezna primjena mjere pritvora protiv njega po čl. 102. st. 1. ZKP/97, a iz spisa (za sada) ne proizlaze okolnosti (primjerice djelo je ostalo u pokušaju i dr.), temeljem kojih zakon (unaprijed) propisuje mogućnost izricanja mu blaže kazne.

Slijedom toga, u ovome slučaju, protiv žalitelja je obvezna primjena mjere pritvora, sukladno čl. 102. st. 1. ZKP/97, pa je pobijanim rješenjem pravilno produljen pritvor protiv njega temeljem te pritvorske osnove.

Okolnosti istaknute u žalbi da je žalitelj neosuđivan, priznanje djela, sudionik domovinskog rata, nosilac spomenice nisu okolnosti koje se mogu utvrđivati i cijeniti u fazi postupka odlučivanja o pritvoru, već ih može eventualno utvrditi i cijeniti, u smislu čl. 56. st. 2. KZ, samo raspravno vijeće suda prvog stupnja prigodom odluke o kazni (razumije se samo za slučaj ako će opt. K. biti proglašen krivim i kažnjen), prema tome nisu to one okolnosti iz rečenice druge st. 1. čl. 102. ZKP/97 temeljem kojih zakon unaprijed propisuje mogućnost blažeg kažnjavanja.

Ni činjenica da je za predmetno kazneno djelo kazna dugotrajnog zatvora propisana kao alternativna kaznena sankcija nije sama za sebe okolnost temeljem koje zakon unaprijed predviđa mogućnost blažeg kažnjavanja počinitelja tih kaznenih djela, jer bi to onda bilo protivno zakonskoj svrsi alternativnog propisivanja težih kaznenih sankcija za pojedina kaznena djela.

Slijedom izloženog je i trebalo o žalbi, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. srpnja 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo v.r.

Katica Jelić v.r.