Gž x-651/2013-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj : Gž x-651/2013-2

Split, Gundulićeva 29a

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Luke Grgata kao predsjednika vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Andree Boras-Ivanišević kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz S., zastupan po punomoćniku M. J., odvjetniku u S., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj IIP-1416/04 od 21. lipnja 2013., u sjednici vijeća održanoj dana 18. lipnja 2015.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj IIP-1416/04 od 21. lipnja 2013. godine.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 70.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja u razdoblju od 7. studenog 1993. do 1. siječnja 1995. na mjesečne iznose od po 5.000,00 kuna teče od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do konačne isplate.

II. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 240.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja u razdoblju od 1. siječnja 1995. do 1. siječnja 1999. na mjesečne iznose od po 5.000,00 kuna teče od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do konačne isplate.

III. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 330.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja u razdoblju od 1. siječnja 1999. do 1. srpnja 2004. na mjesečne iznose od po 5.000,00 kuna teče od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do konačne isplate.

IV. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 80.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe do isplate.

V. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 50.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 1995. do isplate.

VI. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak."

Odlukom o parničnom trošku naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženoj parnični trošak u iznosu od 84.700,00 kuna (točka II. izreke).

Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete isplatom naknade zbog privremene nezaposlenosti i nesposobnosti za zaposlenje, u razdoblju od 7. studenog 1993. do 1. siječnja 1995., isplatu mirovine od 1. siječnja 1995. do 1. siječnja 1999., isplatu razlike mirovine od 1. siječnja 1999. do 1. srpnja 2004., isplatu dionica u vrijednosti od 80.000,00 kuna, te pravo na tuđu njegu i pomoć u iznosu od 50.000,00 kuna, dakle ukupan iznosu od 770.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, s osnove nepravilnog i nezakonitog rada Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu.

Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju povredu ukazuje tužitelj. Presuda suda prvog stupnja može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

Također nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud na temelju odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi i po službenoj dužnosti.

Nadalje, u odnosu na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koje upire žalitelj, valja reći kako je ocjena ovog suda drugog stupnja da je sud prvog stupnja proveo savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te da je na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio koje činjenice će uzeti kao dokazane, prema svojem uvjerenju, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu (članak 8. ZPP-a).

Prvostupanjski sud nakon zakonito provedenog postupka utvrdio je sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj dana 1. prosinca 1994. kao pripadnik VI. Domobranske pukovnije podnio zahtjev za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida nadležnom Uredu ... zbog ozljeđivanja na sinjsko-drniškoj bojišnici od 6. studenog 1993.,

- da je dana 13. ožujka 1995. Ured ... donio rješenje kojim je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan smatrajući da ozljeđivanje nije nastalo u svezi obrane suvereniteta i cjelovitosti Republike Hrvatske,

- da je po izjavljenoj žalbi tužitelja, drugostupanjsko upravno tijelo Ministarstva ... svojim rješenjem od 8. svibnja 1995. odbilo žabu tužitelja i potvrdilo prvostupanjsko rješenje,

- da je tužitelj protiv istog pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske, koji je uvažio tužbu tužitelja i poništio drugostupanjsko rješenje Ministarstva ... od 8. svibnja 1995.,

- da je Ministarstvo ... naknadno uvažilo žalbu tužitelja i ukinulo prvostupanjsko rješenje Ureda ... od 13. ožujka 1995., uz uputu prvostupanjskom tijelu da pribavi novu potvrdu postrojbe o okolnostima povrjeđivanja,

- da je prvostupanjskom tijelo postupilo po uputi drugostupanjskog tijela, te ponovno utvrdilo da tužitelj nije obavljao zadaću po zapovijedi zapovjednika, u svrhu obrane suvereniteta RH, te ponovo prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev tužitelja za priznavanje statusa HRVI, dana 28. siječnja 1997., na koje rješenje je tužitelj ponovo ulaže žalbu i koja je rješenjem drugostupanjskog tijela Ministarstva ... od 10. lipnja 1997. odbijena,

- da tužitelj ponovo podnosi tužbu Upravnom sudu, koji ukida prvostupanjsko rješenje od 10. lipnja 1997., uz uputu da se u ponovnom postupku otkloni nesuglasnost glede sadržaja u spisu priloženih isprava i izjava,

- da je drugostupanjsko tijelo Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata svojim rješenjem od 22. ožujka 1999. uvažilo žalbu tužitelja i ukinulo prvostupanjsko rješenje od 28. siječnja 1997. uz uputu koje radnje izvesti u daljnjem postupku,

- da je prvostupanjsko tijelo postupilo po uputi drugostupanjskog tijela, slijedom čega je svojim rješenjem od 2. ožujka 2000. ponovo odbilo zahtjev tužitelja za priznavanje statusa HRVI,

- da je drugostupanjsko tijelo Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata svojim rješenjem od 24. ožujka 2000. odbilo žalbu tužitelja i potvrdilo prvostupanjsko rješenje,

- da je tužitelj ponovo podnio tužbu Upravnom sudu koji je svojom presudom od 6. studenog 2002. uvažio tužbu tužitelja te poništio drugostupanjsko rješenje kao i prvostupanjsko rješenje od 2. ožujka 2000. uz nalog koje radnje treba izvesti u postupku,

- da je prvostupanjsko tijelo postupilo po uputi Upravnog suda, te je nakon toga svojim rješenjem od 19. rujna 2003. priznalo tužitelju status HRVI iz Domovinskog rata VIII (osme) skupine sa 40% oštećenja organizma počevši od 7. studenog 2001.,

- da je tužitelj i na to rješenje uložio žalbu, te da je drugostupanjsko tijelo Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, svojim rješenjem od 11. studenog 2003. uvažilo žalbu tužitelja, i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak koje je rješenjem od 24. veljače 2004. tužitelju priznat status HRVI iz Domovinskog rata VIII (osme) skupine sa 40% oštećenja organizma počevši od 1. siječnja 1995. sa invalidninom i ostalim pravima sve dok postoje uvjeti za ostvarivanje istih,

- da je revizijom tog rješenja Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti rješenjem od 23. travnja 2004. mijenja prvostupanjsko rješenje od 24. veljače 2004. u pogledu visine osobne invalidnine za razdoblje od 1. siječnja 1995. do 31. prosinca 1995.,

- da je tužitelj ponovno pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 23. travnja 2004., međutim da je rješenjem Upravnog suda od 21. siječnja 2007. tužba tužitelja odbačena,

- da je tužitelju temeljem rješenja Ureda državne uprave u ... županiji, Službe ... od 24. veljače 2004. isplaćen iznos od 32.189,96 kuna, a koje rješenje tužitelj nije osporavao tužbom.

Temeljem navedenog činjeničnog utvrđenja, prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, smatrajući kako u konkretnom slučaju nedostaje protupravnosti, u radu tijela državne uprave, kao jedne od pretpostavki za ostvarivanje prava na naknadu štete u smislu odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11; dalje u tekstu: ZOO), a vezano uz primjenu odredbe članka 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 75/93, 92/96, 48/99, 15/00, 127/00, 59/01, 190/03 i 199/03) zbog čega je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev s osnove naknade štete.

Odredbom članka 13. Zakona o sustavu državne uprave propisano je da Republika Hrvatska naknađuje štetu koja građaninu nastaje nezakonitom ili nepravilnom radom tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne samouprave ili uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u na njih prenesenim poslovima državne uprave.

Dakle, za postojanje javnopravne odgovornosti države za štetu u smislu citirane zakonske odredbe trebaju kumulativno biti ispunjene tri pretpostavke: nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave, postojanje štete i uzročne veze između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete. Pritom se nezakonit rad očituje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu, odnosno propuštanjem primjene zakona, drugog propisa ili općeg akta, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje propisom ili uobičajenom načinu obavljanja djelatnosti.

S obzirom na utvrđenja suda prvog stupnja i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da ne postoji odgovornost tužene za štetu koju zahtijeva tužitelj u ovom postupku i to s obzirom na činjenicu da ne postoji protupravnost odnosno nema nezakonitog i nepravilnog rada tijela državne uprave, iz koje bi proizlazila odgovornost tužene za rad njezinih tijela.

Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje u smislu članka 375. stavak 5. ZPP-a prihvaća ovaj drugostupanjski sud i smatra ih kao sastavni dio ove drugostupanjske presude.

Slijedom navedenog sud prvog stupnja pravilno je odlučio kada je tužbeni zahtjev u cijelosti odbio.

I odluka o troškovima postupka pravilna je kako u pogledu osnove (članak 154. stavak 1. ZPP-a) tako i u pogledu visine troškova koji su odmjereni (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi koje navodi tužitelj, kao niti na koje žalbeni sud pazi i po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

U Splitu 18. lipnja 2015.

Predsjednik vijeća:

Luka Grgat, v. r.