I Kr-302/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-302/1994-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene, Gudelj Milana, Primorac Vladimira i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i sudskog savjetnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. I.S., zbog krivičnog djela iz čl. 127. st. 1. i 2. KZRH odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno ublažvanje kazne, dostavljenog s prijedlogom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 27. rujna 1994. broj Kv-230/94 (K-26/93), u sjednici održanoj 17. studenog 1994.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se zahtjev os. I.S. za izvanredno ublažvanje kazne, preinačuje se u odluci o kazni presuda Okružnog suda u Zagrebu od 3. ožujka 1993. broj K-26/93, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. srpnja 1993. broj I Kž-396/93, te se kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci na koju je tom presudom osuđena I.S.

IZVANREDNO UBLAŽAVA

na način da se os. I.S. za krivičnog djelo iz čl. 127. st. 1. i 2. KZRH na temelju istog zakonskog propisa izreče kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, u koju joj se na temelju čl. 45. st. 1. i 2. OKZRH uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 12. siječnja 1993. godine.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 3. ožujka 1993. broj K-26/93 koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. srpnja 1993. broj I Kž-396/93 I.S. je osuđena zbog krivičnog djela razbojništva izvršenog u sastavu grupe iz čl. 127. st. 1. i 2. KZRH (prije čl. 132. st. 1. i 2. KZRH) na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.

Osuđenica izdržava kaznu u Kaznenom zavodu Požega od 12. siječnja 1993., a zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnijela je osobno.

U zahtjevu osuđenica navodi da pored kćerke L., koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva imala 20 mjeseci, ima još jedno djete - sina A. rođenog na izdržavanju kazne dana 22. srpnja 1994. godine, te da je suprug stalno posjećuje, a stalo im je da što prije započnu zajednički obiteljski život. Smatra da su ove okolnosti podobne da prouzrokuju izvanredno ublažavanje kazne.

Sud prvoga stupnja dostavljajući zahtjev ovom sudu predložio je da se zahtjev prihvati.

Zahtjev osuđenice je osnovan.

Uz zahtjev osuđenice u predmetnom spisu se nalaze i podaci Kaznenog zavoda Požega od 7. rujna 1994. koji potvrđuju navode zahtjeva, a iz kojih slijedi da je osuđenica rodila sina A., te da se sada nalazi na porodiljskom dopustu u zavodu.

Rođenje prvoga djeteta su sudovi cijenili kao olakotnu okolnost prilikom izricanja kazne osuđenici, a rođenje drugoga djeteta je nova okolnost, dakle, okolnost koje nije bilo kada se izricala presuda, a koja bi zbog svog značenja i prirode očito dovela do blaže osude, da je postojala u vrijeme suđenja.

Iz tih razloga je na temelju čl. 401. st. 6. ZKP valjalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 17. studenog 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Horvatinović mr. Ružica, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)