Revr-956/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 956/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice R. K. OIB: … iz V., B. koju zastupa po punomoćnik T. F. odvjetniku iz O., protiv tuženika M. d.d. Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnica M. B. odvjetnica iz Z., radi priznanja prava iz rada i po osnovi rada, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž R-23/15-4 od 5. travnja 2016., kojima su potvrđeni presuda Općinskog suda u Vukovaru br. P-216/14-17 od 21. svibnja 2015. i rješenje Općinskog suda u Vukovaru br. P-216/14-10 od 2. ožujka 2015., u sjednici vijeća održanoj 3. siječnja 2018.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba u dijelu kojim tužiteljica zahtjeva da se utvrda da odluka tuženika o prestanku radnog odnosa tužiteljice od 5. listopada 1991. nije zakonita i da otkaz nije dopušten.

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da tužiteljici R. K. pripadaju sva prava iz rada i po osnovi rada sukladno zaključenom ugovoru o radu, Zakonu o mirovinskom osiguranju i Zakonu o zdravstvenom osiguranju za razdoblje od 02.10.1991.g. do 14.01.1992.g.“

Ujedno je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka od 2.500,00 kuna u roku 8 dana.

Drugostupanjskom presudom i rješenjem potvrđena je prvostupanjska presuda i rješenje.

Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti drugostupanjsku presude i predmet vratiti na ponovni postupak drugostupanjskom sudu.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

Pobijane odluke su ispitane po čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP-a) samo u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da izreka prvostupanjske presude i rješenja nije razumljiva budući da je sud tužbeni zahtjev dijelio na dva dijela od kojih je jedan odbacio, a drugi odbio, premda se jedan nadovezuje na drugi i o njemu ovisi.

Neosnovano tužiteljica prigovara da izreka nije razumljiva.

Zahtjev u dijelu u kojem je tužba odbačena temelji se na odredbi čl. 83. Zakona o osnovnim pravima iz radnih odnosa ("Narodne novine", broj 34/91 – dalje: ZOPRO), a prema kojoj odredbi, radnik koji nije zadovoljan konačnom odlukom nadležnog tijela u organizaciji ili ako to tijelo ne donese odluku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva odnosno prigovora, ima pravo u idućih 15 dana tražiti zaštitu svojih prava pred nadležnim sudom. Dakle, na odredbi kojom su za isticanje zahtjeva za zaštitu prava i za podnošenje tužbe propisani posebni rokovi.

S obzirom da podnošenje zahtjeva za zaštitu prava predstavlja procesnu pretpostavku koja se mora ispuniti da bi radnik mogao ostvariti pravo na sudsku zaštitu u postupku protiv odluke o prestanku radnog odnosa, dok se za ostale (materijalne) zahtjeve iz radnog odnosa ta procesna pretpostavka ne traži – to je pravilno prvostupanjski sud, postupajući u smislu odredbe čl. 282. st. 1. ZPP polazeći od utvrđenja da je tužba podnesena nepravovremeno, odbacio tužbu s dijelom zahtjeva koji se odnosi na odluku o prestanku radnog odnosa, a postupajući u smislu odredbe čl. 338. st. 3. ZPP odbio u preostalom dijelu tužbeni zahtjev. Budući da se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija protiv drugostupanjske presude ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pretežni revizijski navodi kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

Polazeći od utvrđenja da je odluku o prestanku radnog odnosa tuženik tužiteljici dostavio dopisom od 24. listopada 1991. (prije toga ju je dopisom od 25. rujna 1991. pozvao da je prestala potreba za obavljanjem njenog posla za Regiju B. i da se javi na posao u Z. najkasnije 1. listopada 1991.) da je tužiteljica uz tužbu dostavila presliku radne knjižice i da je u svom dopisu od 13. lipnja 2000. navela dan prestanka radnog odnosa kod tuženika, pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da je tužba podnesena izvan roka propisanog odredbom čl. 83. ZOPRO.

S obzirom da je radni odnos tužiteljice prestao zbog propuštanja rokova za zahtijevanje sudske zaštite (čl. 83. ZOPRO) to nisu odlučni i inače nedovoljno određeni navodi revidenta o potrebi primjene Uredbe o radnim odnosima, zapošljavanju, socijalnoj skrbi, mirovinskom i invalidskom osiguranju, dječjem doplatku i zaštiti života u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 55/91), kojom se regulira pitanje prestanka radnog odnosa zbog nedolaska na radno mjesto, a koja je stupila na snagu 10. rujna 1991.

Posljedično činjenici da je radni odnos tužiteljice prestao 2. listopada 1991. pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da je neosnovan i zahtjev za utvrđenje da tužitelju pripadaju sva prava iz rada i po osnovi rada sukladno zaključenom ugovoru o radu, Zakonu o mirovinskom osiguranju i Zakonu o zdravstvenom osiguranju za razdoblje od 2. listopada 1991. do 14. siječnja 1992.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 3. siječnja 2018.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.