Legislator Case Law & Legislation
Rev-1130/2014-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to lack of specific legal issue identification.

Case Number Rev-1130/2014-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Inadmissible

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible because it failed to meet the strict requirements for extraordinary review under the Civil Procedure Act. The defendant argued for a uniform application of law but did not specify the exact legal question or cite conflicting case law. The court ruled that the appeal lacked the necessary individualization of the legal issue and reasons required to justify extraordinary review.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 2. ZPP; čl. 385. i 385.a ZPP: An appeal for extraordinary review is inadmissible if the applicant fails to specify the exact legal question and provide sufficient reasons demonstrating its importance for the uniform application of law.

Keywords

AI generated
extraordinary review inadmissible appeal uniform application of law specific legal question civil procedure act individualization of issue conflicting case law

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. st. 2. ZPP
U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
čl. 385. ZPP
čl. 385.a ZPP
čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
2 ZPP, koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st.
čl. 392. st. 1. ZPP
Slijedom iznesenog, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP riješeno je kao u izreci.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1130/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Gordani Jalšovečki u pravnoj stvari tužiteljice V. K. iz V., T. R. H. 3/8, koja je zastupana po punomoćniku A. G., odvjetniku u V., protiv prvotuženika G. V. i drugotuženika T. d.o.o. V., koji je zastupan po punomoćnici B. T., odvjetnici u V., radi isplate odlučujući o reviziji drugotuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1061/10-2 od 4. svibnja 2010., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P- 736/09-17 od 18. ožujka 2010., 5. travnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija drugotuženika T. d.o.o. kao nedopuštena.

Obrazloženje

Općinski sud u Vukovaru je presudom poslovni broj P-736/09-17 od 18. ožujka 2010. naložio prvo i drugotuženiku da tužiteljici solidarno isplate 4.680,50 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama kako je specificirano u izreci (točka I.) te da joj naknade parnični trošak u iznosu od 5.012,50 kuna (točka II.).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba drugotuženika T. d.o.o. V., a uvažena je žalba prvotuženika G. V., te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen u odnosu na tuženika T. d.o.o. V., a preinačena u preostalom dijelu te je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika G. V. odbijen u cijelosti.

Protiv drugostupanjske presude drugotuženik T. d.o.o. je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. u vezi s čl. 385. i 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, prvenstveno radi ujednačavanja sudske prakse Županijskog suda u Vukovaru i drugih županijskih sudova sa sudskom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Predlaže preinačiti presudu suda prvog i drugog stupnja i odbiti tužbeni zahtjev, podredno, iste ukinuti i predmet vratiti na ponovno raspravljanje.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2 ZPP, koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno.

Također, da bi razlozi bili dovoljno određeni bilo je potrebno u reviziji navesti odluke u kojima je zauzeto pravno shvaćanje koje bi bilo suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda iz pobijane odluke ili odgovarajuće stajalište zauzeto na odjelnoj ili općoj sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a što revident u konkretnom slučaju nije učinio.

U konkretnom slučaju drugotuženik, osim što se u reviziji formalno poziva na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP u vezi s čl. 385. i čl. 385. a ZPP nije određeno naveo materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju, a niti razloge zbog kojih smatra da bi neko pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st.

2. i 3. ZPP-a koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, a nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se takva pitanja moguće u navodima revidenta o pogrešno primijenjenom materijalnom pravu, budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila granica između nje i redovne revizije, dok bi se sam doveo u situaciju da formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta.

S obzirom da revizija drugotuženika nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP te ne sadrži određeno pravno pitanje zbog kojeg je jedino mogla biti podnesena, a niti razloge zbog kojih smatra da bi neko pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, revizija drugotuženika nije dopuštena.

Slijedom iznesenog, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 5. travnja 2016.

Sutkinja:

Gordana Jalšovečki, v. r.