II Kž-517/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-517/1998-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Milana Petranovića, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv mlt. A. D. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 5. KZ, odlučujući o žalbama branitelja mlt. A. D. i D. V., te osobno mlt. A. D., protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 19. listopada 1998., br. Kvm-94/98 (Km-13/98), o produljenju pritvora tijekom trajanja postupka nakon prijedloga državnog odvjetnika za kažnjavanje, u sjednici održanoj 2. studenog 1998. godine,

r i j e š i o j e :

Odbijaju se kao neosnovane žalbe mlt. A.D. i mlt. D.V.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća za mladež Županijskog suda u Zagrebu, temeljem čl. 107. st. 2. ZKP/97, produljen je pritvor protiv mlt. A.D. i D.V. po čl. 102. st. 2. toč. 4. ZKP/97, u tijeku trajanja postupka nakon što je državni odvjetnik podnio prijedlog za izricanje odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod mlt. A.D., odnosno za izricanje kazne maloljetničkog zatvora mlt. D.V., a zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo kvalificiranog ubojstva iz čl. 91. toč. 5. KZ.

Protiv tog rješenja pravodobno su podnijeli žalbe branitelji mlt. A.D. i D.V. i osobno mlt. A.D., s prijedlozima da se preinačenjem pobijanog rješenja ukine pritvor protiv mlt. D. i V., odnosno da se odredi mjera iz čl. 72. Zakona o sudovima za mladež, odnosno naloži neka od mjera opreza.

Žalbe su neosnovane.

Nisu u pravu žalitelji kada tvrde u žalbama da nema zakonskog osnova produljavati mjeru pritvora protiv mlt. D. i V. po toč. 4. st. 2. čl. 102. ZKP/97, te da ima osnova umjesto mjere pritvora odrediti im mjeru iz čl. 72. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine", br. 111/97), odnosno neku od mjera opreza iz čl. 90. st. 2. ZKP/97.

Suprotno tomu, kada se cijeni način počinjenja kaznena djela kvalificiranog ubojstva, za koje su mlt. D. i V. osnovano sumnjivi da su počinili (kao supočinitelji), tako da su koristili drugo dijete da bi na prevaran način došli u kontakt s oštećenikom (izvan kuće oštećenika), a nakon ozljeđivanja oštećenika ispaljivanjem iz vatrenog oružja jednog hica u leđa oštećenika u času kada ovaj bježi od njih, prilaze nemoćnome oštećeniku (koji leži na zemlji) i zadaju mu tri uboda bajunetom i tako ga usmrćuju (sve to čine s motivom pribavljanja materijalne koristi), nema dvojbe da takav način počinjenja kaznenog djela opravdava primjenu mjere pritvora protiv njih po čl. 102. st. 2. toč. 4. ZKP/97, pa i uz uvažavanje činjenice da se radi o mlađem maloljetniku (mlt. D. ), odnosno

o starijem maloljetniku (mlt. V. ), pa je pravilno pobijanim rješenjem i dalje produljena mjera pritvora protiv njih po toj pritvorskoj osnovi, o čemu su (sada) dani valjani razlozi u pobijanom rješenju (str. 1. odlomak zadnji).

Treba istaknuti da su to sve neizmijenjene činjenice i okolnosti od ranijih rješenja ovog suda (list spisa, br. 194 i 216) kojima je također prihvaćena osnovanost primjene mjere pritvora protiv mlt. D. i V. po toč. 4. st. 2. čl. 102. ZKP/97.

Slijedom toga su neutemeljeni svi prigovori svih žalbi kojima se osporava osnovanost primjene mjere pritvora, odnosno produljenja primjene mjere pritvora protiv mlt. D. i V., kao i zahtjevi žalbi za primjenu mjere iz čl. 72. st. 1. Zakona o sudovima za mladež, odnosno nalaganju neke od mjera opreza iz čl. 90. st. 2. ZKP/97, kako predlaže branitelj mlt. V.

Točno je da se vrijeme provedeno u pritvoru ne može uračunati u odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod (čl. 63. st. 1. KZ), kako ističe branitelj mlt. D., kojem je predloženo izricanje te odgojne mjere (list spisa, br. 198), ali time nije isključena mogućnost primjene mjere pritvora protiv mlađeg maloljetnika po nekoj od pritvorskih osnova iz čl. 102. st. 2. ZKP/97, a s tim u svezi je nebitan prigovor u žalbi mlt. D. (pisanoj osobno) kako je u pobijanom rješenju pogrešno označen datum njegova rođenja (9. lipnja 1980. umjesto ispravno 9. lipnja 1982.), kada iz ostalih podataka u spisu ne proizlazi sumnja u njegov identitet. Slijedom svega istaknutog, pobijano je rješenje pravilno i zakonito, te je o žalbama i trebalo, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 2. studenog 1998. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo v.r.

Katica Jelić v.r.