Legislator Case Law & Legislation
Rev-1447/2001-2 AI generated

Croatian Supreme Court partially dismissed appeal, upholding dismissal of job transfer claim but remitting wage difference payment.

Case Number Rev-1447/2001-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court partially dismissed the appellant's appeal against a lower court ruling that rejected his claim for a job transfer and wage difference. While the court found the lower courts correctly applied labor law regarding the employer's right to reassign the employee, it identified a procedural error in the assessment of unpaid wages. Consequently, the judgment dismissing the transfer claim was upheld, but the request for payment of the wage difference was remitted to the first-instance court for further fact-finding.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o radnim odnosima; Zakon o parničnom postupku: The court upholds a labor law decision on job reassignment but remits a claim for wage difference when lower courts failed to determine the specific amounts earned before and after the transfer.

Keywords

AI generated
job transfer dispute wage difference claim procedural error labor law reassignment remittal of case unpaid wages assessment appeal dismissal

Cited Legislation

AI generated
čl. 59. Zakona o radnim odnosima
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
Zato revizija, glede dijela izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje odluke tuženika, nije osnovana i trebalo ju je odbiti po odredbi čl. 393. Zakona o parničnom postupku.
čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku
No u odnosu na dio tužbenog zahtjeva, za isplatu razlike plaće (24.500,00 kn) ovaj sd nalazi da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka (presude se ne mogu ispitati – čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku).
čl. 394. st. 1. Zakona o parničnom postupku
To sudovi moraju raspraviti, te ponovno odlučiti o novčanom zahtjevu tužitelja i o parničnom trošku, zbog čega je rješenjem odlučeno u smislu odredbe čl. 394. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1447/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. R. iz L., koga zastupa punomoćnik L. B., odvjetnica iz R., protiv tuženika M. d.o.o. O., koga zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik u R., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 14. veljače 2001. godine, br. Gž 2825/00- 2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Opatiji od 19. rujna 2000. godine, br. P 40/98-27, u sjednici održanoj 24. listopada 2001. godine,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

Djelomično se odbija revizija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća, te se ukidaju presuda Županijskog suda u Rijeci od 14. veljače 2001. godine, br. Gž-2825/00-2 i Općinskog suda u Opatiji od 19. rujna 2000. godine, br. P 40/98-27 i to u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa svojim tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 24.500,00 kn sa kamatom i parničnog troška, te u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Drugostupanjski je sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je tužitelj u cijelosti odbijen sa svojim tužbenim zahtjevom:

a) za poništenje odluke tuženika od 1. ožujka 1995. godine, br. R-01-02/95 i od 25. listopada 1995. godine, br. 211-1/95-0, te

b) za isplatu iznosa od 24.500,00 kn sa kamatom na pojedine iznose kako je navedeno u izreci i

c) za naknadu parničnog troška.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, te predlaže da se obje presude ukinu i vrati predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Rješenjem RF MIORH – Područna služba R. od 8. veljače 1995. godine tužitelju je priznato raspoređivanje odnosno zaposlenje s punim radnim vremenom uz kontra-indikacije težih fizičkih poslova, rad u lošim klimatskim uvjetima i rada na visini.

RF MIORH – Centralna služba u Z. je svojim rješenjem od 29. studenog 1995. godine odbila žalbu tužitelja protiv odluke Područne službe u Rijeci.

Rješenjem tuženika od 1. ožujka 1995. godine tužitelj je raspoređen na radno mjesto elektrovarioca II grupe uz isključenje težih fizičkih poslova, rada u lošim klimatskim uvjetima i rada na visinama.

Zahtjev za zaštitu prava tužitelja protiv ovog rješenja tuženika odbijen je rješenjem od 25. listopada 1995. godine.

Tužitelj je tražio poništenje odluke tuženika o rasporedu na drugo radno mjesto, ali je njegov tužbeni zahtjev odbijen jer su sudovi utvrdili da je to rješenje temeljeno na odredbi čl. 59. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", broj 25/92 – dalje: ZRO), prema kojoj odredbi je poslodavac dužan osigurati raspored na odgovarajuće radno mjesto radniku kod kojeg postoji opasnost od nastupa invalidnosti, što je upravo bio slučaj u ovom konkretnom predmetu. Tužitelju je osporenim rješenjem osigurano "drugo mjesto" kako to pravilno utvrđuju nižestupanjski sudovi, razlogom toga bilo je citirano rješenje RF MIORH – Područne službe u R., odnosno Centralne službe u Z.

Tužitelj u reviziji govori o "programu" pri donošenju kojeg da nije sudjelovao sindikat zbog čega da isti nije zakonit.

Ovdje nije riječ o programu o kojem govori revident, već o odluci po citiranoj odredbi čl. 59. ZRO, koja je zakonita i u skladu s citiranom odredbom, te zdravstvenim stanjem radnika – tužitelja u kojem je nadležno tijelo (RF MIORH) donijelo pravomoćnu odluku.

Zato revizija, glede dijela izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje odluke tuženika, nije osnovana i trebalo ju je odbiti po odredbi čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

No u odnosu na dio tužbenog zahtjeva, za isplatu razlike plaće (24.500,00 kn) ovaj sd nalazi da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka (presude se ne mogu ispitati – čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku).

Sudovi nisu utvrđivali koliku je plaću ostvario tužitelj do donošenja rješenja o novom rasporedu, a koliko nakon toga, pa se ne može utvrditi da li je i za koliki iznos oštećen. Zatim ostalo je nerazjašnjeno kada je tužitelj primio rješenje o rasporedu na drugo mjesto. On tvrdi – tek u listopadu 1995. godine – što je moguće i vjerojatno jer je zahtjev za zaštitu prava zatražio tek 13. listopada 1995. godine (list 48 spisa), a protiv rješenja od 1. ožujka 1995. godine, o čemu je odlučeno 25. listopada 1995. godine.

Sporno je za sada koliko je dobivao plaću za razdoblje od 1. ožujka do 21. listopada 1995. godine (ili naknadu za bolovanje umjesto plaće) tužitelj i da li prije dostave rješenja o rasporedu na drugo mjesto može radnik dobivati manju plaću (ili naknadu) od one za koju je imao pravo po ranijoj odluci (rasporedu na ranijem radnom mjestu sa kojega je premješten), ako je ista veća od plaće na novom radnom mjestu.

To sudovi moraju raspraviti, te ponovno odlučiti o novčanom zahtjevu tužitelja i o parničnom trošku, zbog čega je rješenjem odlučeno u smislu odredbe čl. 394. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 24. listopada 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.