Kzz-1/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz 1/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i Lidije Grubić Radaković, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. H. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. KZ-a, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske br. KZZ-DO-204/06 od 27. prosinca 2006., podignutom protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Krku br. K-22/05 od 11. svibnja 2006., u sjednici održanoj dana 24. travnja 2007., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e:

Utvrđuje se da je osnovan zahtjev za zaštitu zakonitosti i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Krku br. K-22/05. do 11. svibnja 2006. u korist opt. M. H., opt. I. K. i opt. D. M. povrijeđen zakon u odredbi čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, u odredbi čl. 132. st. 2. ZKP-a, te u odredbi čl. 82. st. 1. KZ-a.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Krku br. K-22/05 od 11. svibnja 2006. opt. M. H. zbog kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. KZ-a (djela pod toč. 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7. i 8. izreke predmetne presude) osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, uz primjenu uvjetne osude sa rokom kušnje od četiri godine, uz dodatni uvjet da oštećenicima naknadi štetu u roku od jedne godine i šest mjeseci; opt. I. K. zbog kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. KZ

. 1., 4., 5., 6. i 7. izreke) osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u (djela opisanih pod toč

trajanju od jedne godine i tri mjeseca uz primjenu uvjetne osude sa rokom kušnje od četiri godine, uz dodatni uvjet da oštećenicima naknadi štetu u roku od jedne godine i šest mjeseci te opt. D. M. zbog kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. KZ-a (za djela pod toč. 1., 2., 3. i 7. izreke) osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz primjenu uvjetne osude sa rokom kušnje od tri godine, također sa dodatnim uvjet da oštećenicima naknadi štetu u roku od jedne godine i šest mjeseci. Presude je postala pravomoćna obzirom da su se stranke odrekle prava na žalbu.

Protiv navedene presude zahtjev za zaštitu zakonitosti podigao je Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske nalazeći da je predmetnom presudom u korist optuženika povrijeđen zakon u odredbi čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, u odredbi čl. 368. toč. 5. ZKP-a u svezi sa čl. 82. st. 1. KZ-a te u odredbi čl. 370. st. 3. ZKP-a u svezi s čl. 132. st. 2. ZKP-a, uz prijedlog da ovaj sud svojom presudom utvrdi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Krku u gore navedenim odredbama povrijeđen kazneni zakon u korist osuđenika.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan je.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je izreka pobijane presude nerazumljiva u djelu u kojemu se odnosi na izricanje dvostrukog uvjeta osuđenicima – da nadoknade štetu oštećenicima u roku od jedne godine i šest mjeseci. Ovo stoga što iz predmetne izreke nije jasno koji od optuženika ima nadoknaditi koliki iznos štete i kojemu od oštećenika. Isto tako nije jasno da li kod kaznenim djela koje su optuženici počinili kao suizvršitelji odgovaraju solidarno ili su dužni nadoknaditi štetu svaki u cijelosti. Na taj način u korist optuženika povrijeđena je odredba čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a kako to ispravno smatra i podnositelj zahtjeva.

U pravu je državni odvjetnik i kada tvrdi da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o podnesenim imovinskopravnim zahtjevima onih oštećenika koji su podnijeli imovinskopravne zahtjeve, a što je bio dužan učiniti u smislu čl. 132. st. 2. ZKP-a, pa stoji daljnja povreda zakona u korist optuženika i to u odredbi čl. 132. st. 2. ZKP-a.

Naime, prema odredbi čl. 132. st. 2. ZKP-a u presudi kojom okrivljenika proglašava krivim sud može oštećeniku dosuditi imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili može imovinskopravni zahtjev dosuditi djelomično, a za ostatak ga uputiti na parnicu. Ako podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno ni za djelomično presuđenje sud će oštećenika uputiti da imovinskopravni zahtjev u cijelosti može ostvariti u parnici. Izložena odredba je kogentna norma i sud nema diskrecijsko pravo prosuđivati da li će o imovinskopravnom zahtjevu odlučivati ili ne. Sud je o imovinskopravnom zahtjevu dužan donijeti neku od odluka koja se navodi u čl. 132. st. 2. ZKP-a. Propuštajući odlučiti o postavljenim imovinskopravnim zahtjevima prvostupanjski sud je također u korist optuženika povrijedio odredbu čl. 132. st. 2. ZKP-a.

Konačno, je u pravu državni odvjetnik kada u svom zahtjevu za zaštitu zakonitosti tvrdi da je prvostupanjski sud propustio od optuženika oduzeti i pribavljenu imovinskopravnu korist na što ga obvezuje odredba čl. 82. st. 1. KZ-a. Prema toj odredbi nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom. Zbog toga je sud dužan i neovisno o prijedlogu državnog odvjetnika u svakom slučaju kada je kaznenim djelom ostvarena imovinska korist oduzeti takvu imovinsku korist.

Stoga je zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika u cijelosti osnovan, time da odredbu čl. 82. st. 1. KZ-a nije potrebno dovoditi u svezi sa čl. 368. toč. 5. ZKP-a kao što niti odredbu čl. 132. st. 2. ZKP-a nije potrebno dovoditi u svezu sa čl. 370. st. 3. ZKP-a, obzirom da odredba čl. 368. toč. 5. ZKP-a samo generalno definira što je povreda kaznenog zakona, a odredba čl. 370. st. 3. ZKP-a govori o pobijanju odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

Slijedom izloženog Vrhovni sud Republike Hrvatske je prihvatio zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika kao osnovan ne dirajući u pravomoćnu odluku jer je zahtjev podignut na štetu okrivljenika, zbog čega je temeljem čl. 422. st. 2. ZKP-a presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 24. travnja 2007.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Damir Kos, v.r.