Gžzp-25/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gžzp 25/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović-Ivanišević, u izvanparničnom predmetu predlagatelja A. B. iz P., zastupanog po punomoćniku dr. A. S., odvjetniku iz P., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Županijskog suda u Puli posl. br. Gzp-6/06 od 09. svibnja 2006. godine, dana 22. studenog 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Žalbe stranaka odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se rješenje Županijskog suda Puli posl.br. Gzp-6/06 od 09. svibnja 2006. godine.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Puli posl.br. Gzp-6/06 od 09. svibnja 2006. godine prihvaćen je zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku od 13. ožujka 2006. godine, te je naloženo Općinskom sudu u Puli donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl. br. P-47/04 u roku od tri (3) mjeseca od dana dostave tog rješenja (toč. 1 i 2 izreke).

Predlagatelju je određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 10.000,00 kuna, dok je protustranci Republici Hrvatskoj naloženo isplatiti primjerenu naknadu iz toč. 3 izreke u roku od 3 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za isplatu, računajući od dana pravomoćnosti tog rješenja (toč. 3 i 4 izreke ).

Protiv navedenog rješenja žalbu su podnijeli predlagatelj i protustranka, time da predlagatelj izjavljenom žalbom pobija osporeno rješenje u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom, a protustranka izjavljuje žalbu u odnosu na točku I, III i IV prvostupanjskog rješenja.

Predlagatelj izjavljuje žalbu zbog zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 – dalje: ZPP), smatrajući da je pobijanim rješenjem primjerena naknada prenisko određena pa predlaže preinačiti pobijano rješenje i dosuditi veću naknadu. Protustranka, pak, ne navodi određeno zakonom predviđene žalbene razloge iz citirane odredbe ZPP, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali iz svih žalbenih razloga, u bitnome smatrajući odluku prvostupanjskog suda nezakonitom, jer da ne sadrži razloge koje je sud uzeo u obzir kod odlučivanja o visini naknade, te predlaže pobijano rješenje ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalbe stranka su neosnovane.

Suprotno žalbenim navodima protustranke prvostupanjska odluka sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nije nerazumljiva i može se ispitati, slijedom čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju sadržajem žalbe upućuje protustranka.

U provedenom postupku prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice za donošenje odluke u ovom predmetu te je, prema ocjeni ovog suda, pravilno zaključio da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, jer vođenje postupka poslovnog broja P-47/04 pred Općinskim sudom u Puli nema karakter učinkovito vođenog postupka.

Pravilnosti navedenog zaključka prvostupanjskog suda govore u prilog sljedeće relevantne okolnosti konkretnog slučaja:

- da predmetni parnični postupak traje ukupno od trenutka podnošenja tužbe Općinskom sudu u Puli dana 27. rujna 1995. godine do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja dana 09. svibnja 2006. godine, deset (10) godina, sedam (7) mjeseci i dvanaest (12) dana, od čega se na pravno relevantno razdoblje, koje se računa od dana od 6. studenog 1997. godine tj. nakon što je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1,4,6,7, i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“-Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99- pročišćeni tekst i 8/99-ispravak, 14/02) koja Konvencija u čl. 6. st.1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku, do donošenja odluke povodom zahtjeva za suđenje u razumnom roku dana, odnosi osam (8) godina, šest (6) mjeseci i jedan (1) dan;

- da se postupak, usprkos tome što je bila donesena meritorna odluka od strane Općinskog suda u Puli (presuda Općinskog suda u Puli od 19. srpnja 2001. godine), koja je ukinuta i vraćena na ponovno suđenje istom sudu rješenjem Županijskog suda u Puli posl. broj Gž-2569/01 od 18. lipnja 2003. godine, i dalje vodi pred sudom prvog stupnja, što znači da do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku postupak nije pravomoćno okončan;

- da je predlagatelj, svojim procesnim držanjem pridonio duljini trajanja postupka, a koji doprinos se ogleda u tome da nije priložio uz samu tužbu sve dokaze na kojima temelji tužbeni zahtjev te u činjenici da je bilo potrebno precizirati tužbeni zahtjev, zbog čega ga je sud više puta pismenim putem pozivao da poduzme navedene parnične radnje.

Stoga, ocjenjujući rad suda kroz ukupno trajanje postupka kao neučinkovit, te posebice cijeneći doprinos predlagatelja duljini trajanja predmetnog parničnog postupka, pravilnom se i zakonitom nameće prvostupanjska odluka kojom je prihvaćen zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

I u pogledu visine primjerene naknade, pravilno je primijenjeno i materijalno pravo iz odredbe čl. 28 Zakona o sudovima („Narodne novine“ 105/05- dalje: ZS) kada je predlagatelju, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, određen iznos od 10.000,00 kuna. Navedeni iznos i po mišljenju ovog suda, predstavlja primjerenu naknadu s obzirom na vrijeme kada je postupak pred Općinskim sudom u Puli započeo (27. rujna 1995. godine), kao i sve navedene relevantne okolnosti, pa se suprotna žalbena razmatranja ne mogu prihvatiti.

Iz navedenih je razloga, a kako nije nađena niti neka druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč.2.,4.,8.,9. ZPP na koje, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti razloga, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, u vezi sa pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ( „Narodne novine“ 73/91), valjalo odbiti žalbe stranaka, te riješiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 22. studenog 2006. godine

Sutkinja:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.