Rev-2589/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2589/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja ad 1) Općina Split zastupana po OJP Split, i ad 2) Javno pravobranilaštvo Općine Split, protiv tuženika ad 1) R. I. pok. R., K., zastupanog po pun. F. M., odvjetniku u S., ad 2) P. F. sina I., i ad 3) J. I., pok. J., oba iz B., oba zastupana po pun. Š. P., odvjetniku u S., radi utvrđenja i isplate, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 19. I. 1990. br. Gž- 2055/89, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 20. IV. 1989, br. P-1373/86, u sjednici održanoj dana 9. travnja 1991,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužan je tuženik pod 1) R. I. pok. R. isplatiti tužiteljici Općini Split iznos od 250.000 dinara sa pripadajućom kamatom od 7,5% koja teče od 7. kolovoza 1981. godine do 3. kolovoza 1985. godine, a od tada pa do isplate sa kamatom u visini one koju priznaju banke na dinarska sredstva oročena bez namjene na rok duži od godine dana."

II. Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužan je tuženik ad 1) R. I. isplatiti tuženicima ad 2) i 3) 250.000 dinara, a tuženici ad 2) i 3) P. F. i J. I. dužni su tuženom ad 1) predati zemljište opisano u tužbenom zahtjevu ad 1) slobodno od osoba i stvari, sve u roku od 15 dana i sve pod prijetnjom izvršenja."

III. Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja isplatiti tužitelju solidarno na ime parničnog troška iznos od 100.000 dinara."

Drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tužiteljice su izjavile reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložile da se nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

U postupku je utvrđeno da je prvotuženi otuđio drugo i trećetuženima zemljište kojeg je bio u posjedu, a koje je označeno kao čestica zemljište 3504 k.o. Split i koje je u času zaključenja kupoprodajnog ugovora bilo društveno vlasništvo.

Pravomoćnom presudom (list 7 i 15-17) utvrđeno je da je taj ugovor ništav temeljem odredbe čl. 48. Zakona o građevinskom zemljištu.

U ovom stadiju postupka ostali su sporni tužbeni zahtjevi navedeni u izreci prvostepene presude, a koji su tom presudom odbijeni.

Sporno je naime, da li su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. 104. Zakona o obveznim odnosima koji postavlja tužiteljica, a koji se sastoji u tome da se prvotuženom naloži da tužiteljici plati iznos od 250.000 prijašnjih dinara koji je primio na ime kupovnine, odnosno u tome (podredni tužbeni zahtjev) da se izvrši restitucija na način da prvotuženi vrati primljenu kupovninu drugo i trećetuženima a oni njemu da povrate posjed zemljišta koje je bilo predmet kupoprodaje.

I po mišljenju ovog revizijskog suda nisu ispunjeni uvjeti da se primljena kupovnina dosudi tužiteljici. To zbog toga što posljedice zaključenog ugovora nisu takve da dovode u pitanje zaštićeni društveni interes citiranim propisom u odnosu na građevinsko zemljište koje je bilo predmet kupoprodaje, jer su društveni interesi u odnosu na to društveno zemljište dovoljno zaštićeni odredbama Zakona o građevinskom zemljištu kojima je reguliran status društvenog građevinskog zemljišta i objekata na tom zemljištu u slučaju nezakonite gradnje.

Zbog izloženog je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je odbijen tužbeni zahtjev kojim se traži da se prvotuženom naloži da tužiteljici isplati iznos od 250.000 prijašnjih dinara koji je primio od drugo i trećetuženih na ime kupovnine.

Isto tako pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen i podredni tužbeni zahtjev za restituciju uspostavom prijašnjeg stanja na način da prvotuženi kao kupac drugo i trećetuženima vrati iznos kupovnine, a oni njemu predaju u posjed zemljište.

Taj dio tužbenog zahtjeva pravilno je odbijen jer tužiteljica nije ugovorna stranka pa joj nedostaje u smislu odredbe st. 1. čl. 104. Zakona o obveznim odnosima aktivna legitimacija za takav tužbeni zahtjev.

U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč.

10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti pa se prema tome nije ostvario ni jedan revizijski razlog i zato je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena.

U Zagrebu, 9. travnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.