I Kž-453/2013-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 453/13-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te mr. sc. Branka Brkića i mr. sc. Marijana Svedrovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. N. P., zbog kaznenog djela iz čl. 215. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj K-20/12 od 4. prosinca 2012. godine, u sjednici održanoj dana 2. listopada 2013. godine

p r e s u d i o j e :

I. Povodom žalbe opt. N. P., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da je optuženik djelom za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti, dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11).

II. Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. N. P., preinačuje se prvostupanjska presuda i u odluci o kazni te se optuženik za kazneno djelo iz čl. 215. st. 1. KZ/11, za koje je proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 3 (tri) mjeseca, u koju mu se kaznu na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od ... godine do ... godine.

III. U ostalom se dijelu žalba opt. N. P. odbija kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Vukovaru broj K-20/125 od 4. prosinca 2012. godine opt. N. P. oglašen je krivim za kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – dovođenja u opasnosti života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 263. st. 1. KZ-a ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01,

I Kž 453/13-5

105/04, 84/05, 71/06, 110/07,152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 7 mjeseci, u koju kaznu mu je temeljem odredbe čl. 63. st. 1. KZ/97 uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od ... godine do ... godine.

Temeljem odredbe čl. 123. st. 2. ZKP-a ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 133/02 i 115/06 - dalje u tekstu: ZKP/97) ošt. M. M. s imovinskopravnim zahtjevom upućen je na parnicu.

Temeljem odredbe čl. 354. toč. 3. ZKP/97 opt. N. P. oslobođen je od optužbe za kazneno djelo protiv imovne – teškom krađom u pokušaju iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi sa čl. 216. st. 1. i čl. 33. st. 1. KZ/97.

Temeljem odredbe čl. 138 c) ZKP/97 opt. N. P. vraćeno je osobno vozilo marke ... te alata koji mu je oduzet po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta.

Temeljem odredbe čl. 122. st. 2. i 4. ZKP/97 optuženik je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

Protiv osuđujućeg dijela te presude žalbu je podnio opt. N. P., po branitelju J. L., odvjetniku u B. M., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a podredno i zbog odluke o kazni, uz prijedlog da se u pobijanom dijelu presuda preinači te da ga se oslobodi od optužbe.

U odgovoru na žalbu optuženika Županijski državni odvjetnik u Vukovaru, po zamjeniku V. M., predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Sukladno odredbi čl. 373. st. 1. ZKP/97 spis je dostavljen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba opt. N. P. djelomično je osnovana.

Iako je žalba podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97 taj žalbeni osnov pobliže se ne obrazlaže te se suština obrazloženja žalbe svodi na pobijanje činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

Stoga ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP/97 niti ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio kakvu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti.

Neosnovana je žalba optuženika i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Naime, žalba ne dovodi u pitanje utvrđenje prvostupanjskog suda da je dana ... godine opt. N. P. upravljao osobnim automobilom marke ... u situaciji kada se iza njega kretalo policijsko vozilo PP Ž. civilnih registarskih oznaka, u kojem su se nalazili policijski djelatnici G. K. i D. Z.. Pritom prvostupanjski sud s pravom vjeruje navedenim policajcima da su pokušali zaustaviti optuženika u njegovom vozilu prateći ga u smjeru B. G., uključujući na vozilu svjetleću signalizaciju – plavo rotacijsko svjetlo, te da su u više navrata započeli s

I Kž 453/13-5

pretjecanjem u cilju da ga zaustave i utvrde identitet istoga, u čemu ih je optuženik onemogućavao krećući se brzinom oko 120 km/h prelaženjem s jednog kolničkog traka u drugi, te su tako vozeći došli do mjesta inkriminiranog događaja koje se nalazi između B. G. i Š., gdje su policijski djelatnici Policijske postaje Ž. M. M. i D. L., sukladno zakonskim ovlastima blokirali prolaz postavivši službeno vozilo D. okomito na smjer ceste, na način da su zauzeli lijevi kolnički trakt i desni kolnički trak, upalivši na „D.“ plavo rotacijsko svjetlo. Međutim niti na takvu prepreku na cesti optuženik se nije zaustavio već je smanjio brzinu kretanja na 60 km/h, što žalba ne dovodi u pitanje, naprotiv potvrđuje tu činjenicu inače utvrđenu vještačenjem, te je optuženik nastavio vožnju na način da je desnim kotačima vozila sišao sa asfaltiranog kolničkog traka gazeći zemljanu površinu i na taj način izbjegao zapreku na cesti.

Ono što žalba dovodi u pitanje jeste utvrđenje prvostupanjskog suda da je policijski službenik ovdje oštećenik M. M. stao uz prednji dio službenog vozila i svjetlećom palicom s natpisom „stop policija“ davao znakove vozaču da se zaustavi, te da optuženik uočivši istoga nije zaustavio vozilo već je nastavio vožnju u pravcu policijskog službenika M. M., svjestan da time dovodi u opasnost život istoga, i pristajući na to, uslijed čega je, da bi izbjegao udar optuženikovog vozila, policijski službenik ošt. M. M. bio prisiljen bacit se unatrag pa cestu te tako izbjeći nalet automobila, pri čemu je zadobio ozljedu u vidu nagnječenja lijevog koljena.

Žalba ustrajava u tezi obrane optuženika da nije uočio policajca M. M., niti policijsku palicu „stop“, već da je njegova jedina namjera bila zaobići policijsku blokadu što je i učinio, pa da stoga nije niti mogao počiniti kazneno djelo ugrožavanje sigurnosti općeopasnom radnjom ili sredstvom obzirom da nije niti vidio policajca M. sa policijskom palicom.

Prema verziji događaja po policajcu M., prilikom rekonstrukcije, po nalazu vještaka prometne struke, da se nije bacio unazad vozilo optuženika bi ga zahvatilo krajnjom lijevom stranom.

Prema verziji svjedoka L. vozilo optuženika, oštećenika bi najvjerojatnije retrovizorom udarilo u lijevu ruku, a prema verziji svjedoka Z. do naleta vozila ne bi niti došlo niti se oštećenik trebao bacati u stranu kako bi izbjegao nalet.

Kod takvog stanja stvari i takvih verzija događaja žalitelj pogrešno smatra da prvostupanjski sud nije trebao prihvatiti iskaze ošt. M. i svjedoka L..

Naime, činjenica je da je temeljem liječničke dokumentacije utvrđeno da je ošt. policajac M. M. imao ozljedu u vidu nagnječenja lijevog koljena koja je prema provedenom sudskomedicinskom vještačenju mogla nastati na način da je izbjegavajući vozilo bacio se na tlo te prvostupanjski sud pravilno zaključuje da su prihvatljive one verzije događaja koje uključuju mogućnost da oštećenik bude zahvaćen optuženikovim vozilom koje je bježalo ispred policijske potjere, neprimjerenom velikom brzinom, u situaciji kad je optuženik bio svjestan da ga policija zaustavlja, i kada je on zasigurno vidio policajca M. sa svjetlećom policijskom palicom „stop policija“, jer su istu tu palicu vidjeli i djelatnici policije koji su bili u potjeri za njime (svjedoci G. K. i D. Z.) pa stoga neosnovano optuženik tvrdi, a sud mu s pravom ne vjeruje, da on nije vidio policajca M. sa svjetlećom palicom kako ga zaustavlja. Jer ukoliko su ga vidjeli dvojica policajaca iza njega onda ga je morao vidjeti i sam optuženik.

I Kž 453/13-5

Da je optuženik konkretno doveo u opasnost život i tijelo ošt. M. M. svjedoči činjenica da je imao tjelesnu ozljedu na lijevom koljenu što znači da je bacanjem na cestu morao izbjegavati nalet vozila na sebe, što upućuje na zaključak da je jednom takvom refleksnom radnjom izbjegao nalet optuženikovog vozila.

To što optuženik ima svoju verziju događaja i što se verzije optuženika te verzije svjedoka M. i L. te Z. međusobno razlikuju posljedica je mogućih pogreški u zapažanju svjedoka jer je bila noć, jer se događaj odigrao brzo pa je sasvim prihvatljivo da su svjedoci na različit način percipirali položaj optuženika u odnosu na policijsko vozilo koje je bilo prepriječeno na cesti i u odnosu na vozilo kojim je upravljao optuženik.

U svakom slučaju da nije bio ugrožen vožnjom optuženika zasigurno se ošt. M. M. ne bi morao bacati na cestu unazad kako bi izbjegao nalet vozila.

Stoga je činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio, optuženik je zasigurno bio svjestan da svojom vožnjom ugrožava policajca koji ga zaustavlja, pristao je na takvo ugrožavanje te je postupao sa neizravnom namjerom kao što to pravilno smatra i prvostupanjski sud.

Što se žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje neosnovanom, suprotno žalbi, prvostupanjski sud je sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio, kako činjenice koje su bitne za odluku o krivnji tako i one koje su presudne za odluku o kazni.

Međutim prije upuštanja u ispitivanje osnovanosti žalbe zbog odluke o kazni valjalo je temeljem odredbe čl. 3. st. 2. KZ/11 utvrditi kao je u međuvremenu dana 1. siječnja 2013. godine stupio na snagu novi KZ/11 koji je blaži za počinitelja.

Naime, za kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 263. st. 1. KZ/97 propisana je kazna zatvora u trajanju od 1 do 8 godina, dočim je odredbom čl. 215. st. 1. KZ/11 za kazneno djelo protiv opće sigurnosti - dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnom i sredstvom propisana kazna zatvora u trajanju od 1 do 5 godina pa je novi zakon po visini propisane kazne evidentno blaži za počinitelja.

Stoga je povodom žalbe optuženika, po službenoj dužnosti, valjao preinačiti prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela te utvrditi da je optuženik djelatnošću za koje je pobijanom presudom oglašen krivim počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti – dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. KZ/11.

Pa upravo polazeći od činjenice da novi Kazneni zakon blaže sankcionira inkriminirao ponašanje, te uvažavajući olakotne i otegotne okolnosti koje je prvostupanjski sud našao na strani optuženika, to je valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da mu se izrekne blaža kazna zatvora i to u trajanju od 3 godine i 3 mjeseca.

Naime, valjalo je uvažiti činjenicu da je optuženik tempore criminis bio smanjeno ubrojiv te da je otac dvoje malodobne djece što su olakotne okolnosti, ali s druge strane kao

I Kž 453/13-5

izrazito otegotnu okolnost valjao je cijeniti činjenicu da je optuženik 17 puta osuđivan za raznorodna kaznena djela te da je i prilikom počinjena ovog kaznenog djela pokazao veliku drskost i upornost, pri čemu valja posebno voditi računa da je zbog kaznenih djela koje je do sada činio (razbojništvo, teške krađe, krivotvorenje isprave, protuzakonito prebacivanje osoba preko državne granice) suđen i na zatvorske kazne što sve za njega nije bilo dostatno da prestane sa svojom intenzivnom kriminalom djelatnošću.

Temeljem odredbe čl. 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu valjalo uračunati vrijeme provedeno u pritvoru od ... godine do ... godine.

Iz izloženih razloga a temeljem odredbe čl. 390. st. 1. te čl. 387. ZKP/97 valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 2. listopada 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.