Rev-x-1065/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev x 1065/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja H. B. v. d.d. iz B. vode, …, zastupanog po punomoćnicima I. R. i V. G. - K., odvjetnicima u S., …, protiv tužene Republike Hrvatske – Vlada Republike Hrvatske, Ured za prognanike i izbjeglice, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko – upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-5446/10-2 od 28. svibnja 2013. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj P-5423/03 od 18. prosinca 2008, u sjednici održanoj 7. listopada 2014.

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-5446/10-2 od 28. svibnja 2013., odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da se održavaju na snazi dijelovi platnog naloga iz rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu broj Iv-5714/97 od 14. travnja 1997., za glavnicu od 458.276,00 kn s kamatama prema Uredbi o visini stope zatezne kamate počevši od 5. veljače 1997. pa do isplate, te za troškove ovršnog postupka od 18.008,00 kn s kamatama prema Uredbi o visini kamatne stope od 14. travnja 1997. pa do isplate. Tom presudom odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (st. I. izreke). Nadalje, tom presudom naloženo je tužitelju nadoknaditi tužitelju parnični trošak od 44.308,00 kn (st. II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja, te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 – dalje: ZPP), a koja se odredbe u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama

Rev x 1065/13-2

Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) podnio tužitelj iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužena nije davala odgovor na reviziju tužitelja.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 458,276,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 5. veljače 1997. pa do isplate, a što se odnosi na naknadu duga za skrb o prognanicima i izbjeglicama i to s osnova poreza na promet proizvoda i usluga.

Nižestupanjski sudovi utvrdili su slijedeće činjenice:

- da je tužitelj tijekom 1994. i 1995. pružao usluge smještaja i prehrane prognanicima i izbjeglicama,

- da je za to pružanje usluga tužitelj bio dužan platiti porez na promet proizvoda i usluga,

- da je u postupku kontrole dijela financijsko – materijalno poslovanje tužitelja za 1994. i do studenog 1995. konačnim rješenjem Ministarstva financija utvrđeno tužiteljevo dugovanje na ime poreza na promet proizvoda i usluga u iznosu od 529.574,00 kn, te na ime kamata radi neplaćanja poreza u iznosu od 157.870,86 kn, odnosno ukupno 687.414,86 kn,

- da je istim rješenjem tužitelju naloženo plaćanje dugovanog iznosa,

- da je tužitelj prema tom rješenju dijelom postupio te platio porez na promet proizvoda i usluga u iznosu od 458.276,00 kn, te

- da Vlada Republike Hrvatske nije donosila odluku o naknadi duga s osnova poreza na promet proizvoda i usluga u smislu odredbe čl. 53. st. 2. Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 1997. ("Narodne novine", broj 11/96).

Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili predmetni tužbeni zahtjev tužitelja.

Prema odredbi čl. 53. st. 1. Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 1997. hotelska poduzeća koja su skrbila o prognanicima i izbjeglicama do 31. prosinca 1995. mogu svoj dug s osnova poreza na promet proizvoda i usluga nadoknaditi potraživanjem od Ureda za prognanice i izbjeglice. Prema st. 2. istog zakonskog članka odluku o naknadi duga donosi Vlada na prijedlog Ministarstva financija i Ureda za prognanike i izbjeglice.

Rev x 1065/13-2

Kada se predmetni dug odnosi na porez na promet proizvoda i usluga za smještaj i prehranu prognanika i izbjeglica za razdoblje do 31. prosinca 1995., te kada Vlada nije donosila odluku o naknadi toga duga u smislu odredbe čl. 53. st. 2. Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 1997. onda dakle nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 53. st. 1. i st. 2. toga Zakona da tužena tužitelju nadoknadi predmetni dug. Stoga dakle, nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo iz navedenih zakonskih odredbi i odbili predmetni zahtjev tužitelja.

Nije u pravu tužitelj kada smatra da je u konkretnom slučaju na sporni odnos stranaka valjalo primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93 i 3/94 – dalje: ZOO).

ZOO je opći propis o obveznim odnosima. Zakon o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 1997. je pak poseban propis kojim je na poseban način određeno podmirenje duga države hotelskim poduzećima s osnova poreza na promet proizvoda i usluga za skrb o prognanicima i izbjeglicama. Stoga, pravilno su nižestupanjski sudovi postupili kada su na sporni odnos stranaka primijenili odredbe posebnog propisa tj. Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 1997., a ne odredbe općeg propisa tj. ZOO-a.

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tužitelja, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 7. listopada 2014.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.