I Kž-182/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-182/01-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnice u vijeću – sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. Z. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Čakovcu 28. veljače 2001. godine broj K-1/01, u sjednici održanoj 15. ožujka 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Uvodno citiranim rješenjem Županijskog suda u Čakovcu, na temelju čl. 331. st. 2. u svezi čl. 78. i čl. 9. st. 1. ZKP, iz spisa predmeta izdvojeni su:

- potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PU M. broj 194786 od 09.11.2000. godine (list broj 4 spisa Kio-339/99),

- službena zabilješka PU M., Odjel krim-policije broj 511-21-04/1-KU-565/00 od 10.11.2000. godine, o preliminarnom testiranju (listo broj 20 istražnog spisa),

- službena zabilješka PU M., Odjel krim-policije broj 511-21-03/1-KU-565/00 od 09.11.2000. godine o pregledu osobnog automobila optuženika reg. oznake … (list broj 25 istražnog spisa),

- dio nalaza i mišljenja Centra za krim vještačenja I.V. broj 511-01-26-8768/00 od 23.11.2000. godine, koji se odnosi na rezultat vještačenja heroina pronađenog u osobnom automobilu optuženika reg. oznake … (omot broj 1 list 78-79 istražnog spisa).

Protiv odluke iz pobijanog rješenja žali se državni odvjetnik, s prijedlogom da se isto ukine.

Žalba nije osnovana.

Naime, žalitelj u svojoj žalbi ističe da je sud prvog stupnja pobijano rješenje donio na temelju rezultata pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je zapisnik o pregledu osobnog vozila optuženika sačinjen od strane PU M. od 09. studenog 2000. godine, izdvojio, pogrešno smatrajući da su redarstvenici ove Policijske uprave, kritične zgode obavili pretragu, a ne pregled predmetnog vozila.

Žalitelj drži, da obzirom na iskaz svjedoka redarstvenika D.T., koji iskazuje da je nakon što su izvukli optuženika iz vozila, sa baterijom osvijetlio unutrašnjost istog i tek tada uočio da je poklopac pretinca koji se nalazi s lijeve strane volana u otvorenom položaju, pa je u unutrašnjosti pretinca pronašao inkriminiranu količinu od oko 38 gr droge.

Žalitelj smatra da su neutemeljene konstatacije suda prvog stupnja u kojima se navodi da bi izlazak vozača iz automobila, u situaciji kada je poklopac pretinca u položaju – otvoreno, rezultirao ili oštećenjem tog poklopca ili potrebom prekoračenja od strane vozača, jer je opravdano pretpostaviti da bi vozač prilikom izlaska iz vozila mogao nekim pokretom ruke ili tijela pomaknuti poklopac prema gore, a da se pri tome isti ne ošteti i do kraja ne zatvori, što znači da bi nakon izlaska vozača iz automobila, poklopac se vratio u položaj otvoreno.

Suprotno ovakovim tvrdnjama podnesene žalbe, ovaj Vrhovni sud je uvidom u spis predmeta utvrdio, da je sud prvog stupnja na pravilan i zakonit način ocjenom iskaza svjedoka T.D. i obavljenog pregleda vozila na raspravi 28. veljače 2001. godine, došao do pravilnog zaključka da su redarstvenici PU međimurske kritične zgode prekoračili svoje ovlasti i obavili pretragu, a ne pregled vozila kako je to navedeno u spornom zapisniku.

Naime, utvrđeno je da sporni poklopac pretinca, doista nije mogao biti otvoren u situaciji koju opisuje svjedok D.T., jer bi u tom slučaju prilikom izlaska optuženika iz vozila došlo do njegovog oštećenja, odnosno optuženik bi ga morao prekoračiti, a što ne odgovara položaju optuženika u kojem je zatečen po redarstvenicima, odnosno načinu njegova izlaska iz automobila kako ga opisuju svjedoci D.T. i M.B.

Isto tako, otklonjena je svaka sumnja u pogledu mogućnosti da bi optuženik prilikom izlaska iz vozila, u situaciji da je pretinac bio otvoren, nekim pokretom tijela vratio poklopac u poluotvoreni položaj, a koji bi se nakon njegovog izlaska sam vratio u otvoreni položaj, jer je sud na siguran način utvrdio da svaki pa i najmanji pomak poklopca prema gore rezultira zatvaranjem spornog pretinca.

Ovo tim više, što imenovani svjedoci suglasno navode da nisu uočili da bi poklopac pretinca bio otvoren u vrijeme dok je optuženik izlazio iz vozila na njihovo traženje radi legitimiranja.

Stoga i po ocjeni ovoga suda, operativna radnja koju su kritične zgode obavili redarstvenici PU M., predstavlja pretragu vozila u smislu odredbe čl. 211. ZKP, koju su isti ovlašteni poduzeti samo sukladno odredbi čl. 213. st. 1. ZKP, dakle na temelju pisanog naloga istražnog suca, jer u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za obavljanje pretrage u smislu odredbe čl. 216. ZKP.

Redarstvenici su kritične zgode mogli sukladno odredbi čl. 177. st. 2. ZKP poduzeti radnju pregleda vozila optuženika, koja obuhvaća opservaciju vanjskih dijelova vozila osjetilima vida, opipa itd., a nikako ne i zadiranje u zatvorene prostore u koje spada i sporni pretinac.

Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja u pobijanom rješenju temeljem odredbe čl. 78. st. 1. i čl. 9. st. 1. ZKP, izdvojio iz spisa predmeta zapisnik PU M. od 09.11.2000. godine kao nezakonit dokaz, a sukladno tome i druge dokaze koji su kao “plodovi otrovane voćke” bili rezultat predmetnog zapisnika.

Slijedom izloženog, a kako se navodima podnesene žalbe prednja utvrđenja ne dovode sa uspjehom u sumnju, trebalo je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 15. ožujka 2001. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Katica Jelić, v.r.