Revt-235/2013-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 235/13-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Ivana Mikšića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. C. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik S. P. odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. , R., L. & P. iz Z., protiv tuženika M. d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. i P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji i prijenosu dionica, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2776/09-5 od 16. siječnja 2013., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-5381/07-12 od 10. veljače 2009. u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2018.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5381/07-12 od 10. veljače 2009., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuju se ništavim

„- Ugovor o kupoprodaji i prijenosu dionica M. d.d. – br. … od 30. prosinca 2003. i Dodatak 1. ugovoru o kupoprodaji i prijenosu dionica M. d.d. br. … od 30. prosinca 2003. kojim je J. A. R. I. stekao 762 dionice tuženika za ukupnu cijenu od 3.006.424,65 kn,

- Ugovor o kupoprodaji i prijenosu dionica M. d.d. – br. … od 30. prosinca 2003. kojim je J. A. R. I. stekao 300 dionica tuženika za ukupnu cijenu od 150.000,00 EUR,

- Ugovor o kupoprodaji i prijenosu dionica M. d.d. – br. … od 30. prosinca 2003. kojim je J. A. R. I. stekao 400 dionica tuženika za ukupnu cijenu od 1.400,00 kn.

2. Nalaže se tuženiku izvršiti brisanje iz Knjige dionica M. d.d. J. A. R. I. kao vlasnika 1362 dionice stečene temeljem Ugovora o kupoprodaji i prijenosu dionica M. d.d. – br. … od 30. prosinca 2003. godine i Dodatak 1. ugovoru o kupoprodaji i prijenosu dionica M. d.d. br. … od 30. prosinca 2003., Ugovor o kupoprodaji i prijenosu dionica M. d.d. – br. … od 30. prosinca 2003. i Ugovora o kupoprodaji i prijenosu dionica M. d.d. – br. … od 30. prosinca 2003.

3. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate u roku od 8 dana."

Ujedno je nalaženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 64.367,20 kn, u roku od osam dana (točka II izreke).

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu, podredno preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu sastava troška revizije.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP- a) samo u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kupoprodaji i prijenosu dionica te brisanje iz knjige dionica tuženika J. A. R. I. kao vlasnika 1362 dionica stečenih temeljem ništetnih ugovora. Svoj zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. 234. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 34/99, 52/00, 118/03 - dalje: ZTD).

Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka ocijenio da se na Ugovor o kupoprodaji i prijenosu dionica tuženika br. … od 30. prosinca 2003., Dodatak 1. ugovoru o kupoprodaji i prijenosu dionica tuženika br. … od 30. prosinca 2003., Ugovor o kupoprodaji i prijenosu dionica tuženika – br. … od 30. prosinca 2003. i Ugovor o kupoprodaji i prijenosu dionica tuženika – br. … od 30. prosinca 2003., ne može odnositi odredba čl. 234. st. 1. ZTD, već se ista odredba isključivo odnosi na Ugovor kojim bi tuženik dao predujam ili zajam radi stjecanja dionica tog društva.

Nadalje, o postojanju tog Ugovora, prvostupanjski je sud odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP, navodeći da ni činjenica postojanja takvog ugovora ne bi bila bitna za odluku utvrđenja ništetnosti ugovora o stjecanju dionica jer su to dva odvojena pravna posla.

Drugostupanjski je sud prihvatio zaključke suda prvog stupnja.

Tužitelj u reviziji ističe da u ovom predmetu odlučnu činjenicu predstavlja pitanje postojanja ugovora o kreditu pri čemu je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a s obzirom da je nepravilno primijenio odredbu čl. 220. st. 1. ZPP-a kada je odlučio ne izvoditi daljnje dokaze radi utvrđivanja činjenice postojanja ugovora o kreditu.

Nadalje, ističe da su sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 234. st. 1. ZTD-a kada su zaključili da se ta odredba ne odnosi na ništavost ugovora o stjecanju dionica jer da se davanje kredita nekoj osobi radi stjecanja dionica tog društva ne može gledati samo kroz prizmu takvog ništavog pravnog posla a koji da ne bi imao učinak na pravni posao koji je uslijedio nakon davanja kredita. Pored toga, ističe se da je prijenos dionica izvršen protivno Statutu društva jer je morala postojati prethodna suglasnost Nadzornog odbora.

Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je kako su tuženik i J. A. R. I. sklopili Ugovore o kupoprodaji i prijenosu dionica tuženika – br. … od 30. prosinca 2003., Dodatak 1. ugovoru o kupoprodaji i prijenosu dionica br. … od 30. prosinca 2003., kojim je J. A. R. I. stekao 762 dionice tuženika za ukupnu cijenu od 3,006.424,65 kn, Ugovor o kupoprodaji i prijenosu dionica br. … od 30. prosinca 2003. kojim je J. A. R. I. stekao 300 dionica tuženika za ukupnu cijenu od 150.000,00 EUR i Ugovor o kupoprodaji i prijenosu dionica br. … od 30. prosinca 2003. kojim je J. A. R. I. stekao 400 dionica tuženika za ukupnu cijenu od 1.400,00 kn, na temelju kojih je J. A. R. I. tuženiku uplatio ugovorene iznose (list 71. - 75. spisa), a namjera ugovornih strana bila je da novčana sredstva utroše isključivo u svrhu plaćanja cijene dionica prema ugovorima.

Odredbom čl. 234. st. 1. ZTD-a propisano je da je ništav pravni posao kojim društvo nekome daje predujam ili zajam ili mu pruža osiguranje radi stjecanja dionica tog društva. U istoj je odredbi propisano da se to ne odnosi na tekuće pravne poslove financijskih institucija, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, niti na davanje predujma ili zajma ni na pružanje osiguranja da bi dionice stekli zaposleni u društvu ili u društvu koje je s njima povezano.

Tumačeći navedenu odredbu, ovaj je sud zaključio da je pravilno shvaćanje drugostupanjskog suda da ništavost ugovora o kojim društvo nekome daje predujam ili zajam ili mu pruža osiguranje radi stjecanja dionica tog društva, automatski ne dovodi i do ništavosti ugovora o kupoprodaji i prijenosu dionica. To stoga što je ugovor o kreditu zaseban pravni posao i ne može utjecati na valjanost ugovora o kupoprodaji dionica s obzirom na to da Ugovori o kupoprodaji i prijenosu dionica i Dodatak 1. ugovoru o kupoprodaji i prijenosu dionica br. … od 30. prosinca 2003., sadrže sve bitne sastojke ugovora i predstavljaju samostalan pravni posao.

Revizijski navod da je prijenos dionica izvršen protivno Statutu društva jer je u konkretnom slučaju morala postojati prethodna suglasnost Nadzornog odbora, također nije osnovan. Naime, kao što je navedeno u pobijanoj odluci, odredbom čl. 227. st. 2. ZTD-a propisano je da se Statutom društva može odrediti da je za prijenos dionica potrebna suglasnost društva, kojeg daje uprava, a što je društvo M. d.d. odredbom čl. 14. Statuta i predvidjelo. S obzirom na to da je uprava društva (tuženika) ugovor o prijenosu dionica odmah proslijedila Središnjoj depozitarnoj agenciji Republike Hrvatske, to se očito suglasila s ugovorom o prijenosu dionica. Kako Statutom društva nije određeno da uprava mora suglasnost dati isključivo u pisanom obliku, tako se očitovanjem volje i suglasnošću može smatrati i svaki drugi način na koji se volja može očitovati.

U tom smislu su neosnovani revizijski prigovori tužitelja.

Uzevši u obzir navedeno, sama činjenica da su sudovi pogrešno primijenili čl. 219. ZPP-a kad su zaključili da se postojanje ugovora o kreditu može dokazati samo ispravom a odbijajući pri tom dokaze koje je tužitelj predlagao, ne utječe na zakonitost pobijane presude.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju na temelju čl. 393. odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 9. siječnja 2018.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.