Croatian Supreme Court partially allows tort appeal, reducing non-pecuniary damages for severe injuries.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially accepted the defendant company's appeal against a lower court ruling awarding damages for personal injury. The plaintiff suffered severe, permanent physical injuries including amputation and chronic pain, while the defendant argued the awarded non-pecuniary damages were excessive. The court found the lower courts incorrectly applied the law regarding the quantum of compensation for mental suffering and permanent disability, leading to a reduction in the awarded amounts while upholding the liability.
Legislator headnote
AI generatedčl. 200. Zakona o obveznim odnosima; čl. 393., 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku: The Supreme Court may partially revoke a final judgment if lower courts incorrectly applied substantive law regarding the assessment of non-pecuniary damages, ensuring compensation aligns with the severity of permanent physical injury and disability.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1930/1995-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.K. iz Z., koga zastupa V.G., odvjetnik u Z., protiv tuženika C.o. d.d. Z. i M.K. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženice C.o. d.d. Z., protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 17. siječnja 1995. godine, br. Gž-9783/94., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 17. lipnja 1994. godine, br. Pn-2226/93., u sjednici održanoj dana 26. studenog 1998. godine,
p r e s u d i o j e:
Djelomično se prihvaća revizija tuženice, preinačuje se u odnosu na nju presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 17. siječnja 1995. godine, br. Gž-9783/94. i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 17. lipnja 1994. godine, br. Pn-2226/93. i sudi:
Tuženica C.o. d.d. iz Z. je dužna solidarno s tuženikom M.K. platiti tužitelju ukupno iznos od 3.314,40 kn (tritisućetristočetrnaest kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. lipnja 1994. godine do isplate, te mu isplaćivati mjesečnu rentu u visini od 273,60 kn (dvjestosedamdesettri kune i šezdeset lipa) mjesečno počevši od 19. travnja 1993. godine pa dok zato budu postojali zakonski uvjeti, i to dospjele obroke odjednom u roku od 15 dana, a ubuduće dospjele najkasnije do svakog 10-og u mjesecu zajedno sa zateznom kamatom na dospjele, a ne isplaćene obroke, te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 28.000,00 kn (dvadesetosamtisuća kuna) sve to u roku od 15 dana.
U ostalom dijelu odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja obvezani su tuženici platiti solidarno tužitelju ukupno iznos od 358.314,40 kn na ime naknade materijalne i nematerijalne štete, te mu plaćati mjesečnu rentu sve zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.
Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvog stupnja.
Protiv presude suda drugog stupnja tuženica C.o. d.d. je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije.
Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.
Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio vrlo teške tjelesne ozljede, koje su ostavile isto tako teške i trajne posljedice.
Tako je taj sud utvrdio da je tužitelj dobio prijelom medijalnog kondila lijeve koljenične kosti, nagnječenje muskulature lijeve podkoljenice, podljev krvi lijeve podkoljenice, posttraumatsku leziju peronealnog živca lijeve podkoljenice, laseraciju stražnje fibije arterije lijeve podkoljenice, posttraumatsku trombozu arterije lijeve noge, i shemiju lijevoga stopala, posttraumatsku gangrenu lijevoga stopala. Također je taj sud utvrdio da je tužitelj pretrpio ukupno sedam operativnih zahvata, te da je zbog navedenih ozljeda trpio fizičke boli jakog intenziteta 6 tjedana, srednjeg intenziteta 3 mjeseca, za sve operativne zahvate, te manje bolove koji su trajali godinu dana.
Unatoč ovakvim dugotrajnim fizičkim bolovima, a imajući na umu i stupanj njihova intenziteta ovaj sud smatra da iznos od 40.000,00 kn čini primjereno zadovoljenje tužitelju temeljem navedenog pravnog osnova, a iznos od 67.000,00 kn, što su mu ga sudovi nižega stupnja utvrdili kao naknadu ove nematerijalne štete da je prevelik.
Kao trajna posljedica navedenih ozljeda tužitelju je amputirana lijeva potkoljenica, s time da postoji hipotonija i hipotrofija muskulature lijeve nadkoljenice, šepanje pri hodu, što sve predstavlja naruženje tužitelja u jakom stupnju. Ako se ima na umu da je on u vrijeme štetnog događaja bio u dobi od 18 godina, tada ovaj sud smatra jednako kao i sudovi nižega stupnja da iznos od 80.000,00 kn nije prevelik kao naknada nematerijalne štete za duševne boli zbog naruženja koje on trpi i koje će trajno trpjeti.
Sud prvog stupnja je dalje utvrdio da su trajne posljedice koje su ostale od dobivenih ozljeda smanjile opću radnu i životnu sposobnost tužitelja za 50%. Budući da je taj sud dalje utvrdio da je tužitelj zbog tih posljedica morao prekinuti svoje sportske aktivnosti, u kojima je dotada postizao vrhunske rezultate, ovaj sud smatra, a posebno imajući na umu njegovu mladu životnu dob da iznos od 150.000,00 kn koliko su sudovi nižega stupnja mu utvrdili kao satisfakciju za duševne boli zbog smanjenja njegove životne aktivnosti nije prevelik.
Iako je po utvrđenju suda prvog stupnja strah kod tužitelja jakog intenziteta trajao 24 sata, a nakon toga sekundarni strah isto jakog intenziteta povodom operativnih zahvata, te srednjeg intenziteta oko 2 mjeseca, te konačno manjeg intenziteta 6 mjeseci s time da se zbog svih navedenih razloga kod tužitelja razvila teška reaktivna neuroza s osjećajem kompleksa manje vrijednosti, ovaj sud smatra da iznos od 40.000,00 kn čini primjereno zadovoljenje tužitelju temeljem navedenog pravnog osnova, a iznos od 58.000,00 kn koliko su mu sudovi nižeg stupnja utvrdili kao satisfakciju za strah da je prevelik. Tuženica u reviziji ne pobija odluke o ostalim oblicima naknade štete.
Razmatrajući osnovanost revizije, ovaj sud je imao na umu u vrijeme donošenja presude suda prvog stupnja, kao i protek vremena od štetnog događaja do donošenja te presude.
Iz prije navedenih razloga ovaj sud smatra da su sudovi nižega stupnja djelom pogrešno primijenili materijalno pravo (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima), pa je stoga u tom dijelu revizijom kao osnovanu trebalo prihvatiti i preinači pobijanu presudu (čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP), a u ostalom dijelu kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP.
U Zagrebu, 26. studenog 1998.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.