Revr-443/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 443/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, Nenada Perina, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića i Gordane Jalšovečki, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. F. iz G. B., kojeg zastupa punomoćnica I. B. A., odvjetnica u G., protiv tuženika B. drvni kombinat d.d., G. B., kojeg zastupa punomoćnica V. K.-M., odvjetnica u B., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanju na posao, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1221/09-2 od 12. studenog 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-969/08-22 od 23. lipnja 2009., u sjednici održanoj 1. srpnja 2010.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi nedopuštenim i nezakonitim otkaz ugovora o radu od 4. lipnja 2008. kao i odluka tuženika od 3. srpnja 2008. te da tužitelju radni odnos nije prestao uz vraćanje na posao (radno mjesto vatrogasca) sukladno ugovoru o radu od 27. ožujka 1996. uz naknadu troškova postupka.

Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu 2.866,74 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji ukinu, odnosno preinače.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da se reviziju tužitelja odbije kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

U provedenom postupku nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP o stranačkoj i parničnoj sposobnosti te o zastupanju stranaka.

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu te da radni odnos tužitelju nije prestao uz vraćanje na posao.

U provedenom postupku utvrđeno je:

- da je tužitelj na temelju ugovora o radu sklopljenom na neodređeno vrijeme kod tuženika radio na radnom mjestu vatrogasca,

- da je tužitelju odlukom tuženika od 4. lipnja 2008. izvanredno otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa uz obrazloženje da je 22. svibnja 2008. za vrijeme obnašanja posla oko 01,30 sati zatečen od strane šefa službe koji je vršio redovnu kontrolu na spavanju na spuštenom sjedalu u vlastitom automobilu u blizini porte, ali izvan dvorišta i kruga poduzeća, time da se šef službe prethodno prostorom oko porte kretao oko 15 minuta, a da nitko od trojice radnika koji su tada bili na radu nije reagirao jer su svi spavali uključujući i tužitelja,

- da je tužitelj sličnu povredu radne obveze učinio i 16. siječnja 2008. kada je također zatečen na spavanju na radnom mjestu kojom prilikom je upozoren pisanim putem na povredu obveze iz radnog odnosa uz ukazivanje na mogućnost otkaza za slučaj nastavljanja kršenja obveza iz radnog odnosa.

U provedenom sudskom postupku u cijelosti je utvrđeno postojanje navedene povrede, tj. da je tužitelj za vrijeme noćnog dežurstva, prilikom vršenja nenajavljene kontrole od strane šefa Odjela zaštite od požara i osiguranja tuženika oko 01,30 sati zatečen na spavanju. To i po shvaćanju revizijskog suda predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć imajući na umu i to da je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu vatrogasca kao i daljnju okolnost da je sličnu povredu radne obveze učinio i nekoliko mjeseci ranije.

U revizijskom stadiju postupka suština revizijskih prigovora usmjerena je na tvrdnju da je tužitelj bio ovlašten na opisano postupanje jer je koristio stanku te da nigdje ne stoji da radnik stanku od 30 minuta ne može koristiti i za spavanje.

Izloženi prigovor ne može se prihvatiti jer cjelokupno ponašanje tužitelja kritične zgode ne upućuje na to da bi tužitelj koristio stanku.

Osim toga, vrijeme i način korištenja stanke ovlašten je određivati poslodavac, a ne radnik, a izvjesno je i to da posebna narav posla kojeg je obavljao tužitelj, tužitelju nije omogućavala da se ponaša na opisani način.

Zbog toga nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo i to odredbu čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04 i 137/04 – dalje: ZR) kada su utvrdili da je poslodavac imao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa (jer je tužitelj radeći na poslovima vatrogasca prilikom noćnog dežurstva zatečen na spavanju), zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć.

Na osnovu izloženog, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju (čl. 166. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP).

U Zagrebu, 1. srpnja 2010.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.