I Kr-116/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 116/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene, Zmajević mr. Branka, Svedrović Marijana i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. O.Z. zbog krivičnog djela iz čl. 143. st. 1. KZRH i dr. odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Okružnog suda u Zagrebu od 28. travnja 1993. Kv 92/93 (K 120/88), u sjednici održanoj 17. lipnja 1993.,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev os. O.Z. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Zagrebu K 72/84, koja je preinačena presudom Vrhovnog suda Hrvatske od 12. svibnja 1987. Kž 985/85 osuđen je O.Z. za pokušaj kriv. djela pljačke iz čl. 143. st. 1. KZH u vezi čl. 19. st. 1. biv. KZSFRJ i kriv. djela krivotvorenja isprave iz čl. 212. st. 1. KZH na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.

Na temelju Zakona o amnestiji (NN 31/90) osuđenik je oslobođen izdržavanja 1/4 te kazne tako da ima izdržati kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, sedam mjeseci i petnaest dana.

Osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne od 8. kolovoza 1992.

Dana 3. studenog 1992. podnio je osuđenik preko suda prvog stupnja zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem navodi da je došlo do pogoršanja zdravlja njegove majke L., da je zbog toga majka otišla u prijevremenu mirovinu, a nakon dugogodišnjeg liječenja "od živaca i alkohola" u bolnici "Sestara milosrdnica". Tvrdi da njegova majka zbog bolesti nije u mogućnosti voditi računa o sebi, a niti primati potrebnu terapiju, te da je on jedina osoba koja se o njoj brine i pomaže joj.

Uz to navodi da se brine o svom 12-godišnjem djetetu koje s prvom ženom živi u D., ali da je u rujnu 1992. njegova druga žena, s kojom živi u Italiji, rodila djevojčicu, te da je ona nezaposlena i da je ostala bez sredstava za život.

Smatra da iznesene okolnosti kao nove opravdavaju izvanredno ublažavanje kazne i to na način da mu se izrečena kazna uvjetuje.

Sud prvog stupnja, dostavljajući na temelju čl. 401. st. 4. ZKP osuđenikov zahtjev obrazloženo

predlaže da se on odbije.

Zamjenik javnog tužitelja Republike Hrvatske također predlaže na temelju čl. 401. st. 5. ZKP da se zahtjev osuđenika odbije.

Zahtjev nije osnovan.

Osuđenik je zahtjevu priložio fotokopiju povijesti bolesti psihijatrijsko dispanzerske službe Psihijatrijske bolnice V. iz 1986. g. i 1988. g. iz kojih proizlazi da se on (osuđenik) obraćao tim zdravstvenim ustanovama zbog alkoholizma i drugih psihičkih teškoća, te da je u anamnezi govorio o frustracijama u djetinjstvu (otac i majka, potatori) te da se majka liječi u BMS. Nikakvu drugu medicinsku dokumentaciju o bolesti i liječenju majke zahtjevu nije priložena.

Iz liječničke svjedodžbe KPD Bolnice od 28.X 1993. proizlazi da osuđenik nije tražio liječničku pomoć zbog bolesti, osim jednom zbog viroze i povrede zadobijene na košarci, te da je on sposoban za rad.

Na zahtjev suda prvog stupnja Centar za soc. rad, podružnica N.Z. dostavio je izvješće o porodičnim prilikama osuđenika. Iz tog izvješća proizlazi da je osuđenik bio u braku s K.J. od 1983. do 1984., a da od 1988. živi u Italiji, te da osuđenik nema djece. Osuđenikova majka živi u vlastitoj garsonjeri i prima mirovinu, ali ju osuđenik materijalno pomaže, te ona često boravi kod njega u Italiji.

Prilikom odmjeravanja kazne cijenjeno je od strane sudova da je osuđenik otac jednog maloljetnog djeteta, za koje je osuđenik prilikom ispitivanja 1983. naveo da ima deset godina. Ako bi ta izjava osuđenika bila točna, tada se ne bi radilo o djetetu starom 12 nego 20 godina, pa dakle o punoljetnoj osobi. Okolnost da je osuđenik otac maloljetnog djeteta rođenog u drugom braku u Italiji nije baš ničim dokumentirana, već naprotiv, iz spomenutog izvješća Centra proizlazi da osuđenik uopće nema djece.

Kako već iz spomenutog izvješća ne proizlazi ni to da bi osuđenikova majka bila do te mjere narušenog zdravlja da bi joj bila neophodna osuđenikova pomoć, proizlazi da ne stoje navodi koje kao nove okolnosti iznosi osuđenik u zahtjevu i na kojima temelji ovaj izvanredni pravni lijek, zbog čega nema zakonskih pretpostavki iz čl. 399. ZKP za izvanredno ublažavanje kazne, pa je zahtjev osuđenika na temelju čl. 401. st. 6. ZKP odbijen. U Zagrebu, 17. lipnja 1993.

I Kr 116/93

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Horvatinović mr. Ružica v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U zamjeni

voditelja daktilobiroa:

(Štefica Klepac)