Rev-201/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-201/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Ljubice Munić, Vlatke Potočnjak-Radej i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. S. iz S., koju zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik iz S., protiv tuženika “L.” d.d. S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu od 23. prosinca 1997. godine, broj: Gž-2346/97, kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 01. listopada 1997. godine, broj: P-297/95, u sjednici održanoj 21. lipnja 2001. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija tužiteljice D.S. se djelomično prihvaća, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu od 23. prosinca 1997. broj Gž-2346/97 tako da se tuženiku L. d.d. nalaže da u roku do 15 dana pored već pravomoćnog iznosa naknade za nematerijalnu štetu od 28.000,00 kn plati i daljnji iznos od 12.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 1997. do isplate kao i da joj naknadi daljnji parnični trošak od 600,00 kn, dok se u preostalom dijelu revizija odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

“I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime naknade nematerijalne štete ukupno iznos od 90.000,00 kn od čega:

- za pretrpljene fizičke boli 20.000,00 kn,

- za duševne boli 15.000,00 kn,

- za smanjenje životnih aktivnosti 25.000,00 kn,

- za naruženje 15.000,00 kn,

- za pretrpljeni strah 15.000,00 kn

sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na ove iznose teče od dana 01. listopada 1997. godine, pa do isplate.

Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 210.000,00 kn.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade materijalne štete isplatiti tužiteljici iznos od 400,00 kn, za tuđu njegu i pomoć, sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od

- 200,00 kn teče od 01. siječnja 1991. godine pa do isplate,

- 200,00 kn teče od 01. veljače 1992. godine pa do isplate.

Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 400,00 kn.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parbeni trošak u iznosu od 21.322,00 kn.”

Drugostupanjski je sud presudio:

“I. Odbija se žalba tužiteljice, a dijelom prihvaća kao osnovana žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu broj IIP-297/95 od 01. listopada 1997., u dijelu dosuđene svote na ime nematerijalne štete (I.), tako da u tom dijelu sada glasi:

“Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, iz osnova nematerijalne štete tužiteljici isplatiti: (a) za pretrpljene fizičke boli svotu od 8.000,00 kuna, (b) za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti svotu od 9.000,00 kuna, (c) za duševne boli zbog naruženja svotu od 4.000,00 kuna i (d) za pretrpljeni strah svotu od 7.000,00 kuna – ili ukupno, za sve navedene oblike nematerijalne štete, svotu od 28.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. listopada 1997. do isplate, dok se za više traženo tužbeni zahtjev odbije.”

II. Ukida se prvostupanjska presuda u dijelu dosuđene materijalne štete na ime tuđe pomoći i njege (II), kao i odluka o trošku (III) i u tom opsegu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.”

Protiv te presude suda drugog stupnja izjavila je tužiteljica reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu odnosno preinače.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.

Dana 4. prosinca 1990. tužiteljica je kao tuženikova radnica doživjela nesreću na radu kojom prilikom je tjelesno ozlijeđena. U vezi s tom nesrećom na radu ona u ovoj parnici zahtijeva naknadu štete za koju inače odgovara tuženik. Nižestupanjski su sudovi djelomično udovoljili zahtjevu tužiteljice da joj se dosudi naknada nematerijalne štete, koja je i jedino sporna u ovom stadiju postupka.

Tvrdnja revidentice da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 13. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) nije konkretizirana niti argumentirana, a nije se ostvarila ni procesna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 386. ZPP).

Navod tužiteljice da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad joj je dosudio pravičnu novčanu naknadu za nematerijalnu štetu je neosnovan i suprotan izričitim zakonskim odredbama (članak 200. Zakona o obveznim odnosima – NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO). Isto tako tužiteljica nije u pravu kad revidira zbog toga što je drugostupanjski sud odbio njen zahtjev da joj se dosudi naknada za «duševne boli». Naše obvezno pravo točno propisuje za koje oblike nematerijalne štete se može dosuditi pravična novčana naknada, a među njih ne spada i nematerijalna šteta pod općenitim nazivom «duševne boli». Inače, tužiteljici je dosuđena naknada za one duševne bolove koje ZOO priznaje kao oblike nematerijalne štete.

Nižestupanjski su sudovi utvrdili sve okolnosti o kojima u smislu odredaba članka 200. ZOO zavisi visina naknade za sporne oblike nematerijalne štete, te protivno revizijskim navodima tužiteljice drugostupanjski sud nije podcijenio njihov značaj kad je tužiteljici dosudio naknadu: za fizičke bolove u iznosu od 8.000,00 kn, te za strah u iznosu od 7.000,00 kn. Naprotiv, tužiteljica opravdano ističe u reviziji da joj je taj sud dosudio naknadu za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti u preniskim iznosima od 9.000,00 kn odnosno 4.000,00 kn, pa su preinačenjem drugostupanjske presude te naknade dosuđene u primjerenim iznosima od 18.000,00 kn odnosno 7.000,00 kn.

Iz navedenih razloga je temeljem čl. 393. i 395. stavak l. ZPP presuđeno kao u izreci.

Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbama članka 166. stavak 2. u vezi s člankom 154. stavak 2. ZPP.

U Zagrebu, 21. lipnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.