Rev-1457/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1457/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. M. i Z. L. M. iz Z., protiv I. tuženika Grada Zagreba - za Ured Gradonačelnika, kojeg zastupa punomoćnica N. G., odvjetnica iz Z., te II. tuženika I. G. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica iz Z., radi utvrđenja vlasnika nekretnina i izdavanja isprave, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-1711/11-2 od 24. siječnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-6167/05 od 29. travnja 2010., u sjednici održanoj 9. lipnja 2015.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi tužitelja:

- na utvrđenje da je on vlasnik "u cijelosti novonastale k.č.br. 846/21 k.o. G. S., a II. tuženik da je vlasnik u cijelosti novonastalih zemljišnoknjižnih čestica pobliže opisanih u izreci prvostupanjske presude, što da su tuženici dužni priznati i izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima novonastalih čestica, koju ispravu će u suprotnome zamijeniti presuda",

- da se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu naloži provesti u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva na novonastalim česticama,

- da mu tuženici solidarno naknade parnični trošak,

dok je tužitelju naloženo naknaditi parnični trošak: I. tuženiku od 21.525,00 kn i II. tuženiku od 15.990,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i "u smislu čl. 382. stavka 1. točke 3. i stavka 2. točke 1. Zakona o parničnom postupku". Prijedlog tužitelja je da se obje nižestupanjske presude preinače i tužbeni zahtjevi usvoje, podredno da se ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu - ali drugome vijeću.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 24. siječnja 2012., dakle nakon što je (2. lipnja 2011.) na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11 - dalje: ZID ZPP-a/11), slijedom čega se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 29. ZID ZPP-a/11 na ovaj spor glede dopuštenosti revizije primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373. a. i 373. b. ZPP-a.

Predmet spora u revizijskom stupnju zahtjevi su tužitelja na utvrđenje da je on vlasnik "u cijelosti novonastale k.č.br. 846/21 k.o. G. S." a II. tuženik da je vlasnik u cijelosti "novonastalih zemljišnoknjižnih čestica pobliže opisanih u izreci pobijane presude" - pa da se tuženici obvežu to mu priznati i izdati mu valjanu tabularnu ispravu.

Obzirom na naznačene tužbene zahtjeve, odluka o kojima je predmetom revizijskog osporavanja, za dopuštenost revizije u konkretnom slučaju mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi (čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a) - a prema toj vrijednosti (od 104.000,00 kn) ovdje ne postoje zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost podnesene revizije kao redovne i po vrijednosnom kriteriju jer ova ne prelazi 200.000,00 kn. Odredbama čl. 373. a. ZPP-a propisano je: (stav I.) „Drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze.“, (stav II.) „Prigodom donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.“, (stav III.) „U slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ovoga Zakona“.

Međutim, a budući da je drugostupanjski sud pobijanu presudu donio samo na temelju činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu i uz shvaćanje da je na pravilno i u potpunosti utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, dakle na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a (a ne na temelju navedenih odredaba čl. 373.a ZPP-a, kako to revident drži), podnesena revizija nije dopuštena niti kada je tužitelj temelji na odredbi čl. 382. st. 1. t. 3. u svezi odredbe čl. 373.a ZPP-a.

Stoga je reviziju tužitelja podnesenu na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a valjalo odbaciti kao nedopuštenu (na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a).

Prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP-a, kada reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka - kojom je uređen institut redovne revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz toga st. 2. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Protiv osporene drugostupanjske presude tužitelj je reviziju podnio i pozivom na te odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, i pritom je u njoj naznačio pitanja:

"1. Na koji način i prema kojem propisu postići zaštitu prava vlasnika nekretnine na upis njegova prava vlasništva u zemljišnim knjigama, a koji vlasnik je istu nekretninu stekao na valjan, zakonom propisan način, te istu drži u zakonitom posjedu dugi niz godina, a situacija kada, da bi se to postiglo, treba izvršiti promjenu oblika, oznake i površine i naziva z.k. čestice, te tehnička dokumentacija za takvo što postoji u obliku prijavnih listova koji su izgrađeni u skladu s geodetskim propisima, te kao takovi potvrđeni od nadležnog upravnog tijela - katastra, te čak i predani na provedbu nadležnom sudu, ali nema pisane pravne dokumentacije, a knjižni je vlasnici odbijaju dati?

2. Da li je i po kojem propisu pravno održivo da nevlasnici budu i ostanu upisani kao vlasnici nekretnine koje nisu vlasnici, koju nisu stekli ničime i nikakvim pravnim osnovom, dok se vlasniku priječi upis samim odbijanjem takovih nevlasnika da izdaju tabularnu ispravu i urede zemljišno-knjižno stanje?

3. Koja je i po kojem propisu svrha parničnog postupka ukoliko se izdavanje tabularne isprave i provedba presude u zemljišnim knjigama ne može naložiti presudom donesenom u parničnom postupku?

4. Kamo pravno vodi u konkretnom slučaju mišljenje suda prvog i drugog stupnja da se prvo razriješi odnos s knjižnim vlasnicima (drugi stupanj ne navodi na koji način, a prvi stupanj predlaže utvrđenje suvlasništva na čk.br. 846/1 pa zatim razvrgnuće nekretnina)? Konačno, u takovoj situaciji, koji omjer tražiti? i na koji ga način uopće utvrditi u takvoj situaciji? Omjer od čega? Na zemljištu koje obuhvaća površinu stare zkčbr. 846/1 postoje i objekti koje nije gradio tužitelj, npr. objekt II. tuženika i sl., pa što bi sad tužitelj trebao, tražiti da ga se utvrdi suvlasnikom i tih objekata, a priznati II. tuženiku i drugima suvlasničke omjere u svojem objektu? Pa onda čekati da takvo što gruntovnica provede i onda tek pokretati izvanparnični postupak za rasknjiženje svih objekata s pripadajućim zemljištima koji bi se tek onda mogli uknjižiti na svoje prave vlasnike i u stvarnim omjerima?",

te istakao da su ta pitanja važna u "pogledu jedinstvene primjene zakona na čitavom području Republike Hrvatske", prvenstveno jer "je bitno da se zemljišnoknjižno stanje nekretnina na području Republike Hrvatske uredi" - tako da bi "u tu svrhu trebalo pokušaje uređenja tog stanja tretirati pozitivno a ne nalaziti prepreke koje se svode na igru riječi". Drži da je pitanja postavio u svezi odluka koje "već postoje u praksi, uglavnom na nivou općinskih i županijskih sudova, dok revidentu nije poznato da li je Vrhovni sud u ovakvoj metodi uređenja stanja u zemljišnim knjigama već zauzeo stav" te je mišljenja "da ukoliko nije da bi trebalo ovakve stavove pod hitno mijenjati, jer isti koče uređenje zemljišnoknjižnog stanja u čitavoj Republici Hrvatskoj.....posebice imajući u vidu ulogu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao suda koji osigurava jedinstvenu primjenu zakona na čitavom području Republike Hrvatske".

Podnesenu reviziju u tome dijelu valja razmotriti u svijetlu shvaćanja:

- da navedene odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a predviđaju postojanje u reviziji određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se revizija podnosi - odgovor na koje bi bio važan ne samo za odluku o konkretnom sporu već i (ovdje odlučno, obzirom da se revident poziva i na nejasnu ili nesigurnu te različitu sudsku praksu glede koje je pitanja postavio - koju bi po njemu trebalo ujednačavati) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose - s izloženim razlozima zbog kojih revident smatra da je to (pravno) pitanje važno u istaknutome smislu, odnosno postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem drugog suda - iz donesenih i u reviziji konkretiziranih sudskih odluka, a sve obzirom da bi tek tada (dakle: ako je zaista „došlo do odstupanja od ustaljene sudske prakse“) revizijski sud mogao ujednačavati primjenu zakona i preispitati sudsku praksu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni“),

- da (s prethodno navedenim u svezi) iz sadržaja istaknutih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da se izvanredna revizija ne može s uspjehom podnijeti samo osnovom tvrdnje da postoji pravno pitanje te pravno shvaćanje drugog suda koje je u proturječju s shvaćanjem iz osporene odluke - ili shvaćanje koje je nesigurno i nejasno, ono koje se sugerira preispitati: to proturječje (kada se revizija temelji na tvrdnji o različitoj i nesigurnoj ili neujednačenoj sudskoj praksi, kao ovdje) doista mora i postojati.

U ovome slučaju, time što je konstatirao da reviziju podnosi prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP-a i zbog navedenih pitanja, tužitelj nije postupio prema navedenim odredbama i prema izloženom (njihovom) tumačenju.

Naime, po tužitelju podnesena revizija sadrži pitanja kojima se u dijelu može dati značaj pravnih pitanja - ali odgovor na koja zavisi od činjeničnih okolnosti svakog konkretnog slučaja i (takva) usmjerena samo na traženje upute (savjeta i shvaćanja) kako postupiti u konkretnoj situaciji u kojoj se tužitelj našao i razriješiti zemljišnoknjižno stanje nekretnina koje posjeduje ili ima u vlasništvu, a ne na ono što odgovara svrsi izvanredne revizije.

Konkretno, ta revizija ne sadrži i navedene razloge iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP- a: razloge - iz kojih bi proizlazilo da je u odlukama na koje se revident uopćeno pozvao izraženo pravno shvaćanje koje bi bilo u suprotnosti ili proturječju s "nekim" shvaćanjem na kojemu je temeljena osporena presuda i da bi upravo stoga ta shvaćanja trebalo usaglasiti i (time) ispuniti svrhu izvanredne revizije, odnosno razloge - u čemu su to pitanja postavljena u svezi s shvaćanjem koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem iz osporene presude i shvaćanjem nekog drugog suda ili s sudskom praksom i zašto bi ona bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Okolnost što revidentu nije poznato kako postupiti samo po sebi ne ukazuje da su pitanja koja je u svezi toga postavio u istaknutom smislu važna.

Slijedom navedenog ovdje se ne može prihvatiti:

- da je drugostupanjski sud osporenu presudu utemeljio na pravnom shvaćanju koje je u protivnosti ili u proturječju s shvaćanjem iz drugih odluka na koje se tužitelj pozvao - i da bi trebalo otklanjati tu protivnost ili proturječje i tako ispuniti svrhu izvanredne revizije,

- da su (u svezi s iznijetim) pitanja koja je revident u reviziji naznačio važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni,

- da revizija tužitelja podnesena protiv osporene presude ispunjava pretpostavke propisane odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za njezinu dopuštenost. Revizijski sud pritom ukazuje:

- da osporenu presudu može preispitivati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih revident obrazlaže, pa sukladno tome u konkretnom slučaju ne može u svezi tih pitanja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno pravo, odnosno je su li pravna shvaćanja iz osporene presude pravilna u odnosu na drugu već postojeću sudsku praksu,

- da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao niti razloge zbog kojih revident smatra da bi ono što ističe u reviziji imalo biti važno u već istaknutom smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga izvanrednu reviziju iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a upravo i razlikuje od redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji i traženju sudske prakse koja bi odgovarala shvaćanju revidenta izgubila svaka granica između nje i redovne revizije podnesene samo zbog pogrešne primjene procesnog ili materijalnog prava, dok bi se sam doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji revidenta.

Stoga je reviziju tužitelja protiv osporene presude valjalo (kao izvanrednu) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 9. lipnja 2015.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.