Revr-72/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 72/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića, člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz Š., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. Č. i D. Č. u Š., protiv tuženika T.-T. d.o.o. za …

Š., kojeg zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik u Š., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1967/2013-2 od 11. studenoga 2013. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-810/13 od 17. rujna 2013., u sjednici održanoj 10. svibnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je od tuženika tražio isplatu preostalog dijela pripadajuće otpremnine u iznosu od 39.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2010. do isplate, a isto tako odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 3.125,00 kn (toč. II.)

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP) jer smatra da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana. Predlaže reviziju prihvatiti i pobijanu odluku preinačiti na način da se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti prihvati, podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

Predmet konkretnog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćenog dijela otpremnine u iznosu od 39.000,00 kn, a koja za navršenih 26 godine radnog staža iznosi 130.000,00 kn, od čega je tuženik tužitelju isplatio 91.000,00 kn. Nižestupanjski sudovi su zauzeli shvaćanje da tužitelju to pravo ne pripada, jer se odrekao prava na dio otpremnine nakon otkaza ugovora o radu, kada se odrekao i prava na korištenje otkaznog roka, radi čega je takvo odricanje valjano i proizvodi pravni učinak.

Tužitelj u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

"1. Kada dospijeva obveza poslodavca na isplatu otpremnine u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza i otkaznog roka koji je radniku priznat, te određen Zakonom o radu i Odlukom o otkazu?

2. Od kojeg trenutka se radnik mogao valjano odreći otpremnine ili dijela otpremnine tj. da li je valjano odricanje od otpremnine koje je učinjeno prije isteka otkaznog roka?"

Tužitelj kao razlog važnosti ukazuje na odluke revizijskog suda Revr-607/06, Revr- 307/07, Revr-544/07, Rev-1747/99, Revr-91/09 i Revr-76/09, tvrdeći da je pobijana odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u navedenim odlukama.

Iz nižestupanjskih odluka proizlazi da su parnične stranke sklopile Sporazum 23. rujna 2010. u kojem je tužitelj naveo da je suglasan da mu je radni odnos prestao na temelju Odluke o otkazu ugovora o radu od 30. lipnja 2010., da se isti odriče korištenja otkaznog roka, da mu radni odnos prestaje s danom 22. rujna 2010., da se odriče dijele otpremnine od 39.000,00 kn, te da prihvaća isplatu otpremnine u iznosu od 91.000,00 kn. Shvaćanje je nižestupanjskih sudova da se tužitelj mogao valjano odreći dijela otpremnine, jer se iste odrekao nakon što se odrekao korištenja otkaznog roka i nakon što mu je radni odnos kod tuženika prestao dan ranije tj. 22. rujna 2010.

Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda u skladu je sa shvaćanjem revizijskog suda prema kojem se radnik može valjalo odreći kako korištenja otkaznog roka, tada i dijela otpremnine, nakon dospijeća iste, a isto tako da otpremnina dospijeva danom prestanka radnog odnosa, ako stranke nisu ugovorile kasniji datum dospijeća obveze. Stoga postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Osim toga tužitelj nije pravilno naveo razloge važnosti, budući se u odlukama ovog suda Revr-607/06, Revr-307/07, Revr-544/07, Rev-1747/99, Revr-91/09 i Revr-76/09 nije radilo o istim činjeničnim, niti pravnim situacijama kao u ovom postupku. Naime, u predmetima Revr-607/06, Revr-307/07, Revr-544/07, Revr-91/09 i Revr-76/09 je bilo utvrđeno da su radnici ugovorili manji iznos otpremnine odnosno da su se odrekli prava na dio otpremnine prije nego što je to pravo uopće i nastalo, budući su ga se odrekli prije otkaza ugovora o radu. U predmetu broj Rev-1747/99 bilo je utvrđeno da je tužiteljica koristila otkazni rok radi čega je i vrijeme otkaznog roka uzeto u obzir prilikom ocjene prava na visinu otpremnine, što u ovom postupku nije slučaj.

Stoga je valjalo reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 10. svibnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v. r.