Rev-2554/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2554/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. R. iz J., zastupane po S. R., odvjetnici u P., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po nadležnom Državnom odvjetništvu, radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 27. kolovoza 1998. godine broj Gž-722/98-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 24. siječnja 1997. godine broj P-786/96-36, u sjednici održanoj dana 12. studenog 2002. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se zahtijeva poništenje rješenja Općinskog suda u Pakracu od 24. siječnja 1992. broj Su-115/91, te rješenje v. d. predsjednika istoga suda od 19. srpnja 1995. godine broj Su-82/95, kojim rješenjima je tužiteljici utvrđen prestanak radnog odnosa kod tuženika s danom 23. kolovoza 1991. godine i da se obveže tuženika vratiti ju na rad, a osim toga odbijeni su zahtjevi za isplatu naknade plaće i drugih primanja iz radnog odnosa, citirani u izreci prvostupanjske presude.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice protiv te prvostupanjske presude, te je ista presuda potvrđena.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da uz prihvaćanje revizije nižestupanjske presude budu ukinute i da predmet bude vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da revizija bude odbijena kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora u ovoj parnici predstavlja zahtjev za poništenje kao nezakonitog rješenja Općinskog suda u Pakracu, kojim je odlučeno da tužiteljici kao radnici istoga suda na radnom mjestu referenta za otpravak pošte prestaje radni odnos s danom 23.08.1991. godine, kumuliran sa zahtjevima za vraćanje na rad i naknadu plaće i drugih primanja po osnovi radnog odnosa za razdoblje od 23.08.1991. do povratka na rad.

Pobijana odluka o prestanku radnog odnosa donesena je iz razloga neopravdanog izostanka s posla pet radnih dana uzastopce, propisanog odredbom iz čl. 75. st. 2. toč. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa - ZOPRO (“Narodne novine” br. 34/91).

Na temelju nespornih činjenica da tužiteljica nije dolazila, niti se javljala na posao u razdoblju od 19.08.1991. pa sve do svibnja 1995. godine, i da je cijelo to vrijeme boravila na okupiranom području, sudovi su osnovano zaključili da je njezin izostanak s posla bio neopravdan već prvog dana nedolaska na posao – 19.08.1991. godine, te da je stoga zakonito odlučeno da joj radni odnos prestaje dana 23.08.1991. godine, kao petog dana neopravdanog izostanka, te su slijedom toga materijalno pravo pravilno primijenili kada su tužbeni zahtjev odbili kao neosnovan.

Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima, te nastavno i sada u reviziji, tužiteljica neosnovano ističe da joj radni odnos nije mogao prestati 23.08.1991. godine, jer da zbog ratnih djelovanja Općinski sud u Pakracu tada nije radio, te da u to vrijeme još nije postojala obveza radnika istoga suda javljati se višem sudu, tada Okružnom sudu u Bjelovaru, i da stoga nije neopravdano izostala s posla u vremenskom periodu navedenom u rješenju o prestanku njezinog radnog odnosa – od 19. do 23. kolovoza 1991. godine.

Budući tužiteljica nije dolazila niti se javljala na posao ne samo u tom periodu, već i poslije sve do 1995. godine, opravdano je zaključiti da je njezin izostanak s posla neopravdan već prvog dana nedolaska na posao, a to neovisno o tome da li se toga dana u Općinskom sudu u Pakracu odvijao proces rada.

Slijedom izloženog proizlazi da je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, pa stoga nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nije ostvaren niti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.), na koju, sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a na drugu bitnu povredu zbog koje se revizija može izjaviti u reviziji se određeno niti ne ukazuje, već se samo uopćeno ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

Kako dakle revizijski razlozi nisu ostvareni, na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 12. studenog 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.