I Kr-62/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Neve Šibl, kao predsjednice vijeća, te Vesne Vrbetić, mr. Branka Zmajevića, Katice Jelić i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. A. B., zbog krivičnih djela iz čl. 196. st. 1. i 2. OKZRH i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 5. ožujka 1996. godine br. Kv-58/96 (K- 131/94), u sjednici održanoj 15. svibnja 1996. godine,
Legislator headnote
AI generatedI Kr-62/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 7 (sedam) mjeseci, u koju se po čl. 45. st. 1. OKZRH, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne od 15. kolovoza 1994. godine, pa nadalje.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kr 62/1996-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Neve Šibl, kao predsjednice vijeća, te Vesne Vrbetić, mr. Branka Zmajevića, Katice Jelić i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. A. B., zbog krivičnih djela iz čl. 196. st. 1. i 2. OKZRH i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 5. ožujka 1996. godine br. Kv-58/96 (K- 131/94), u sjednici održanoj 15. svibnja 1996. godine,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se zahtjev os. A. B. za izvanredno ublažavanje kazne, preinačuje se u odluci o kazni pravomoćna presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 6. veljače 1995. godine br. K-131/94, potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 1995. godine br. Kž-227/95, te se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od četiri godine, na koju je A. B. tom presudom osuđena zbog krivičnih djela iz čl. 196. st. 2. OKZRH i čl. 206. st. 2. KZRH,
IZVANREDNO UBLAŽAVA
na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 7 (sedam) mjeseci, u koju se po čl. 45. st. 1. OKZRH, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne od 15. kolovoza 1994. godine, pa nadalje.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 6. veljače 1995. godine br. K-131/94, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 1995. godine br. Kž-227/95, osuđena je A. B. zbog krivičnog djela iz čl. 196. st. 2. OKZRH i čl. 206. st. 2. KZRH, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i to temeljem istih zakonskih propisa uz primjenu čl. 43. OKZRH, time da su joj prethodno utvrđene kazne zatvora i to temeljem čl. 196. st. 2. OKZRH za ovo krivično djelo u trajanju od tri godine i šest mjeseci, a temeljem čl. 206. st. 2. KZRH za ovo krivično djelo u trajanju od osam mjeseci.
Prema podacima u spisu osuđenica je na izdržavanju kazne i ista teče od 15. kolovoza
I Kr 62/1996-3
1994. godine.
Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnijela je osuđenica osobno dana 12. veljače 1996. godine, u kojem navodi da joj se u međuvremenu razbolila majka i ostala bez posla, tako da više nema tko brinuti o njezinoj maloljetnoj kćerki.
Dostavljajući spis sa zahtjevom osuđenice Županijski sud u Grad Zagrebu, te okružni državni odvjetnik u Zagrebu i državni odvjetnik Republike Hrvatske predložili su da se zahtjev ne usvoji.
Zahtjev je osnovan.
Okolnosti koje osuđenica navodi u svom zahtjevu i dokumentira valjanom dokumentacijom, doista ukazuju da se obiteljska situacija osuđenice ozbiljno pogoršala bolešću majke i ujedno njezinim ostankom bez posla, a koja se skrbila o njezinoj maloljetnoj kćerki. Obzirom da je osuđenica iz Kazahstana, zbrinjavanje djeteta je posebno otežano, pa te okolnosti pravilno sagledane u svojoj ukupnosti imaju značenje onih relevantnih okolnosti koje u smislu čl. 399. ZKP omogućavaju usvajanje zahtjeva i izvanredno ublažavanje kazne osuđenici upravo u mjeri u kojoj je to ovaj sud, imajući u vidu težinu počinjenih krivičnih djela i stupanj krivične odgovornosti osuđenice, našao opravdanim.
Slijedom iznijetog trebalo je, temeljem čl. 401. st. 6. ZKP, usvojiti zahtjev osuđenice za izvanredno ublažavanje kazne i kaznu zatvora izvanredno ublažiti na način kako je to navedeno u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 15. svibnja 1996.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Ileana Vinja, v.r.
Neva Šibl, v.r.