II Kž-133/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 133/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i Hajrije Novoselec kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Jasne Galešić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. T. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. Z. Ć. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 1. ožujka 2011. god., broj Kv-I-131/11 (K-69/10) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 18. ožujka 2011. god.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. Z. Ć. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv opt. V. T. i dr., zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06. i 110/07. – dalje u tekstu: KZ), na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP) produljen je pritvor protiv opt. V. T. po osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP i protiv opt. Z. Ć. po osnovi iz čl.102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. Z. Ć. putem braniteljice V. D. L., odvjetnice iz Z. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalbe nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i zakonito produljen pritvor protiv opt. Z. Ć. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Naime, navedeni optuženik osnovano je sumnjiv da je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, a dovoljan stupanj osnovane sumnje, kao opći zakonski uvjet za primjenu mjere pritvora iz čl. 102. st. 1. ZKP, proizlazi iz pravomoćne optužnice i dokaza u spisu, kako to prvostupanjski sud pravilno obrazlaže. Budući da su jasno i određeno obrazložene i posebne okolnosti iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP, neosnovani su žalbeni navodi opt. Z. Ć. da je počinjena bitna povreda iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, jer da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

II Kž 133/11-4

Nije u pravu žalitelj ni kada tvrdi da je počinjena bitna povreda iz čl. 393. st. 3. ZKP zbog toga što pobijano rješenje ne sadrži rok na koji je pritvor određen, jer je pritvor produljen temeljem odredbe čl. 107. st. 2. ZKP koji izričito propisuje da pritvor u tom slučaju može trajati do pravomoćnosti presude, s tim da je vijeće iz čl. 20. st. 2. ZKP dužno svaka dva mjeseca računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o pritvoru ispitati postoje li i nadalje zakonski uvjeti za primjenu mjere pritvora, pa je evidentno da je u konkretnoj situaciji rok trajanja pritvora utvrđen zakonom i nije ga neophodno navoditi u izreci rješenja. Ispitujući pobijano rješenje sukladno čl. 398. st. 4. ZKP nije utvrđeno ni da bi bila počinjena koja druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Ni žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana. Naime, opravdano je i zakonito produljen pritvor protiv žalitelja po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP jer je predmet inkriminacije velika količina teške i opasne opojne droge heroin za čiju se prodaju tereti opt. Z. Ć. na način da je najmanje dva puta mjesečno kroz približno dvomjesečni period, prodavao po 50 do 100 grama. Iz inkriminirane količine opojne droge evidentno se može pripraviti velik broj pojedinačnih doza i na taj način ugroziti zdravlje velikog broja ljudi, pa takve okolnosti u značajnoj mjeri nadmašuju uobičajene okolnosti pod kojima se ovakva djela čine. Time su, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u cijelosti ostvarene posebno teške okolnosti djela iz pritvorske osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP-a, koje su u konkretnom slučaju još uvijek relevantne i dostatne za primjenu mjere pritvora protiv optuženika. Isto tako i razlozi javnog interesa zbog velike društvene opasnosti ovakvih kaznenih djela i njihove raširenosti i sada pretežu nad pravom ovog optuženika na slobodu, a nisu osnovane ni tvrdnje žalitelja da sve ukazuje na sporost suda, jer tijela kaznenog postupka u ovom predmetu iskazuju posebnu marnost. Pritom valja imati u vidu da se radi o složenom predmetu sa 17 optuženika i velikom broju dokaza koje je potrebno izvesti, što svakako zahtijeva određeno vrijeme.

Neosnovan je i žalbeni navod u odnosu na povredu načela razmjernosti duljinom trajanja pritvora, jer imajući u vidu do sada provedeno vrijeme optuženika u pritvoru od jedne godine i četiri mjeseca u razmjeru s težinom inkriminiranog kaznenog djela i očekivanom kaznom, za sada to načelo ni u tom segmentu nije ugroženo, ali prvostupanjski sud svakako mora kontinuirano voditi računa o čl. 10. st. 1. i čl. 101. st. 4. ZKP i potrebi žurnog postupanja u pritvorskim predmetima kao i da trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme.

Slijedom svega navedenog, na temelju č. 398. st. 3. ZKP, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 18. ožujka 2011. god.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasna Galešić, v.r.

mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.