I Kž-290/2010-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Miroslava Šovanja, kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa, mr. sc. Marina Mrčele, Lidije Grubić Radaković i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. T. zbog kaznenog djela iz 173. st. 2. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97; broj 27/98; broj 50/00; broj 129/00; broj 51/01; broj 105/04; broj 84/05; broj 71/06 i broj 110/07– u daljnjem tekstu Kazneni zakon), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 19. veljače 2010. godine, br. K-182/09, u sjednici održanoj dana 1. lipnja 2010. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnje Lončar i branitelja optuženog, N. Š. odvjetnika iz Z.,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-290/2010-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prema optuženiku su izrečene sigurnosne mjere i to temeljem čl. 80. st. 1 i 3. u svezi s čl. 173. st. 7. Kaznenog zakona sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – 4,66 grama opojne droge kokain, 10 tableta heptanona, 3 tablete Subotexa, 2 tablete „MST Kontimus“. 1 tableta anksiolitika, 14,6 grama opojne droge heroin i 18,84 grama opojne droge marihuana; te temeljem čl. 76. Kaznenog zakona sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 290/10-5
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Miroslava Šovanja, kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa, mr. sc. Marina Mrčele, Lidije Grubić Radaković i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. T. zbog kaznenog djela iz 173. st. 2. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97; broj 27/98; broj 50/00; broj 129/00; broj 51/01; broj 105/04; broj 84/05; broj 71/06 i broj 110/07– u daljnjem tekstu Kazneni zakon), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 19. veljače 2010. godine, br. K-182/09, u sjednici održanoj dana 1. lipnja 2010. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnje Lončar i branitelja optuženog, N. Š. odvjetnika iz Z.,
r i j e š i o j e :
I U povodu žalbe optuženog N. T., po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II Uslijed odluke pod I, žalba optuženog N. T. postala je bespredmetna.
III Protiv optuženog N. T. produljuje se pritvor.
Obrazloženje
Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi N. T. što je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, za koje kazneno djelo mu je temeljem istih zakonskih propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine i kazneno djelo iz čl. 318. st. 1. i 3. Kaznenog zakona za koje kazneno djelo mu je temeljem istih zakonskih propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, nakon čega je N. T. uz primjenu odredaba o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju iz čl. 60. Kaznenog zakona osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i dva mjeseca, u koju kaznu mu je temeljem čl. 63. st. 1. uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 25. svibnja 2009. godine pa nadalje.
I Kž 290/10-5
Prema optuženiku su izrečene sigurnosne mjere i to temeljem čl. 80. st. 1 i 3. u svezi s čl. 173. st. 7. Kaznenog zakona sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – 4,66 grama opojne droge kokain, 10 tableta heptanona, 3 tablete Subotexa, 2 tablete „MST Kontimus“. 1 tableta anksiolitika, 14,6 grama opojne droge heroin i 18,84 grama opojne droge marihuana; te temeljem čl. 76. Kaznenog zakona sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.
U odnosu na troškove kaznenog postupka optuženik je temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku oslobođena plaćanja istih.
Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi N. T. po branitelju N. Š., odvjetniku iz Z., žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, koju žalbenu osnovu ne obrazlaže, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se presuda preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe ili da mu se izrekne znatno blaža kaznena sankcija.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97.; broj 27/98.; broj 58/99.; broj 112/99; broj 58/02.; broj 143/02. i broj 115/06 – u daljnjem tekstu Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
Pošto vijeće smatra da nazočnost optuženog N. T. nije svrhovita, jer se on nalazi u pritvoru, a ima branitelja (čl. 374. st. 2. ZKP), postupajući prema njegovom zahtjevu u žalbi, u smislu čl. 374. st. 1. ZKP, o sjednici vijeća izviješteni su, uz državnog odvjetnika, optuženik i njegov branitelj.
Sjednici vijeća bili su nazočni zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske i branitelj optuženika N. Š., odvjetnik iz Z..
Žalbe optuženika postala je bespredmetna.
Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku vijeće je utvrdilo da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 8. Zakona o kaznenom postupka, na koju povredu drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uslijed čega se žalba optuženika ukazuje bespredmetnom.
Naime, odredba čl. 367. st. 1. toč. 8. Zakon o kaznenom postupku predviđa kao bitnu povredu odredaba kaznenog postupka procesnu situaciju na glavnoj raspravi kada dokazni postupak na glavnoj raspravi u kojoj se optuženik u odnosu na optužbu očitovao da se ne osjeća krivim i nakon toga nije zahtijevao da bude ispitan prije završetka dokaznog postupka, ne završava omogućavanjem iznošenja obrane optuženiku ili samim iznošenjem te obrane.
I Kž 290/10-5
Odredba čl. 320. st. 7. Zakona o kaznenom postupku izrijekom određuje da će optuženik koji se u odnosu na sve ili pojedine točke optužbe očituje na način da se ne smatra krivim, mora biti ispitan na završetku dokaznog postupka, osim ako sam drugačije ne zahtijeva. Naravno da odredba čl. 349. Zakona o kaznenom postupku predviđa i mogućnost ponovnog otvaranja glavne rasprave i u situaciji kada se vijeće već povuklo na vijećanje i glasovanje, a sve radi izvođenja novih dokaza. Jasno je da će takav dokaz biti izveden nakon iznesene obrane optuženika, što je bio slučaj i u ovom predmetu.
Međutim, sudska praksa je već ranije zauzela jasan stav da u takvom slučaju sud mora nakon dodatno izvedenih dokaza ponovno pozvati optuženika da iznese svoju obranu, makar se radnja provodi u okvirima iste glavne rasprave, a sve kako bi obrana optuženika bila Ovakvo tumačenje ukazuje se logičnim i smislenim posljednji dokaz u dokaznom postupku.
tumačenjem cjelokupne strukture zakonskih normi o glavnoj raspravi, koja izrijekom određuje da optuženiku treba posljednjem pružiti mogućnost očitovanja u njegovoj obrani u odnosu na sve izvedene dokaze.
Prvostupanjski sud, međutim, nije postupio na ranije opisani način. Sud je, nakon što je na raspravi održanoj 19. veljače 2010. godine ispitao optuženike i završio glavnu raspravu povukavši se na vijećanje i glasovanje, odlučio ponovno otvoriti glavnu raspravu na način da ponovno provede dokaz ispitivanjem vještaka dr. D. Z., što je i učinjeno u nastavku iste glavne rasprave održanom 19. veljače 2010. godine. Međutim, nakon što je ovaj dokaz izveden, sud nije pozvao ponovno optuženika da iznesu svoju obranu, već je optuženika tek pitao za njegovo ponovno očitovanje o krivnji u smislu čl. 320. st. 3. Zakona o kaznenom postupku (iako državni odvjetnik nije mijenjao činjenični opis kaznenog djela). Samo očitovanje optuženika o krivnji u smislu čl. 320. st. 3. Zakona o kaznenom postupku nikada, pa tako niti u ovoj situaciji ne predstavlja obranu optuženika. Sud međutim u odnosu na dio koji je obavezan, tj. pozivanje optuženika na ponovno iznošenje njegove obrane samo navodi i to u okviru očitovanja o krivnji, da nema drugo što za dodati.
Kako je takvim postupanjem ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 388. st. 1. Zakona o kaznenom postupku pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
U ponovljenom postupku sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, te će provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i nove, pa će nakon provedenog postupka pažljivo i savjesno analizirati kako svaki dokaz posebno, tako i obrane optuženika, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano i potpuno obrazložiti.
Iz svega izloženog, na temelju čl. 388. st. 1. Zakona o kaznenom postupku odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Kako je pobijana preuda ukinuta, a optuženi N. T. se nalazi u pritvoru to je u smislu čl. 388. st. 5. Zakona o kaznenom postupku ispitano postoje li i nadalje razlozi za produljenje pritvora, te je utvrđeno da isti doista i postoje. Naime, u odnosu na ovog optuženika postoji pravomoćna optužnica kojom je utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je počinio kaznena
I Kž 290/10-5
djela za koja se optužnicom tereti. Nastavno, u odnosu na optuženog N. T. za istaći je da je on, kako to proizlazi iz izvoda iz kaznene evidencije, već u dva navrata osuđivan za istovrsno kazneno djelo zlouporabe opojne droge. Također, provedenim vještačenjem kod optuženika je utvrđeno postojanje bojazni da bi uslijed stanja ovisnosti mogao ponovno počiniti kazneno djelo. Sve navedeno opravdava bojazan od mogućeg ponavljanja kaznenog djela.
Stoga se u odnosu na optuženog N. T. ukazuje opravdanom pritvorska osnova iz čl. 102. st. 2. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku te je riješeno kao u točki III ovog rješenja.
U Zagrebu, 1. lipnja 2010. godine.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Sanda Janković, v. r.
Miroslav Šovanj, v.r.