I Kž-1119/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1119/1992-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Pavišić dr. Berislava i Drakulić Milene, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv I. S., zbog krivičnog djela iz čl. 236f st. 1. KZH, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja, podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Osijeku od 23. listopada 1992. Kv 717/92 (K-6/92), u sjednici održanoj 3. prosinca 1992,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba vojnog tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem vijeća Vojnog suda u Osijeku obustavljen je na temelju čl. 1. st. 1. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske, krivični postupak protiv I. S., optuženog za kriv.djelo oružane pobune iz čl. 236f st. 1. KZH.

Protiv tog rješenja podnio je vojni tužitelj žalbu i predložio da se ono ukine.

Zamjenik javnog tužitelja Republike Hrvatske tu žalbu nije podržao, već je naprotiv predložio da se ona odbije.

Žalba nije osnovana.

Ne može se prihvatiti stanovište vojnog tužitelja da u ovom slučaju ne postoje razlozi za oprost i to stoga što je optuženik 27. ožujka 1992. razmijenjen, a nakon što je

I Kž 1119/1992-3

prethodno borbeno djelovao na području papučkih sela Popovci, Lisičine i Hum, stoga što je na području općine Podravska Slatina u oružanim sukobima nastala materijalna šteta od oko 40 milijuna DEM, prognano 6.000 stanovnika, a uz to masakrirano od četnika oko 90 ljudi, te konačno, stoga što je optuženik nakon razmjene nastavio s kriminalnim djelatnostima na, za sada, okupiranom području Republike Hrvatske.

Stavkom 1. čl. 1. citiranog Zakona o oprostu propisano je da će se obustaviti krivični progon odnosno postupak protiv počinitelja krivičnih djela u oružanim sukobima, ratu protiv Republike Hrvatske ili u svezi s tim sukobima odnosno ratom ako su počinjena u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do dana stupanja na snagu tog Zakona. Čl. 2. istog Zakona od oprosta su izuzeti počinitelji krivičnih djela na čiji je progon Republika Hrvatska obvezna prema odredbama medjunarodnog prava.

Prema citiranim odredbama od oprosta nisu izuzete osobe koje su prihvatile razmjenu, pa to ne može biti ni optuženik I..

Opt. I. S. stavlja se na teret optužnicom Vojnog tužitelja u Osijeku kriv.djelo oružane pobune iz čl. 236f st. 1. KZH, čiji činjenični opis glasi daje ovaj optuženik u toku rujna 1991. u Popovcima, u cilju rušenja legalnih organa vlasti u ustavom utvrdjenog ustrojstva Republike Hrvatske stupio u vezu s organizatorima oružane pobune na području općine Podr. Slatina i primivši od njih pušku M 48 s 50 metaka u više navrata izvršavao zadatke organizirane seoske straže, te svojim automobilom iz sela Hum dovozio hranu i cigarete za potrebe pobunjenika.

Prema navedenim inkriminacijama optuženiku I. se ne stavlja na teret aktivno borbeno djelovanje, već primanje oružja i municije i učestvovanje u seoskim stražama, te dovoz hrane i cigareta za pobunjenike, a u optužnici se ni na koji način optuženik I. ne povezuje direktno s ogromnim materijalnim štetama, progonom civila i žrtvama koje su pale od četnika. Stoga ti argumenti žalitelja, u konkretnom slučaju, takodjer ne mogu biti razlogom da se optuženik I. izuzme od oprosta.

Konačno, ako bi bilo točno da optuženik i dalje na okupiranom području nastavlja s kriminalnim djelovanjem, a kako to tvrdi žalitelj, takvo njegovo eventualno ponovno vršenje krivičnih djela pobijanim rješenjem nije abolirano, a niti to može biti na temelju citiranog Zakona, budući da se on, kako je to već navedeno, odnosi samo na krivična djela počinjena u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do dana stupanja na snagu tog Zakona, a to je 25. rujna 1992, a ne i

I Kž 1119/1992-3

na kriv.djela koja će biti počinjena nakon toga.

Kako, s druge strane, počinitelje kriv.djela oružane pobune Republika Hrvatska nije obvezna goniti prema medjunarodnom pravu, zakonito je postupio vojni sud prvog stupnja kada je protiv opt. I. S. obustavio krivični postupak, a vojni tužitelj žalbenim navodima zakonitost tog rješenja nije uspješno osporio, zbog čega je njegovu žalbu valjalo kao neosnovanu odbiti na temelju čl. 397. st. 3. Zakona o kriv.postupku, koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("NN" br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske.

U Zagrebu, 3. prosinca 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, .r.

Horvatinović mr. Ružica, v.r.