Croatian Supreme Court dismisses appeal as lower court correctly applied property law regarding inheritance and gift claims.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a second-instance judgment that rejected the claim for ownership of a family house. The court found that the first-instance court incorrectly concluded that the mother of the parties had gifted her co-ownership share to the appellant based on a 1974 agreement. Since the mother was not a party to that agreement and no evidence supported a gift, the second-instance court correctly ruled that the appellant did not acquire ownership through donation.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku (ZPP); The lower court's conclusion that a co-owner did not gift their share to a third party without being a party to the agreement or providing evidence of a gift is legally sound, and an appeal based on this error is inadmissible.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1994/1992-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Augusta Husinca kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Stanka Plazonića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.M. iz R., zastupanog po punomoćniku B.Z., odvjetniku iz Z., protiv tuženika R.G. ž. M. iz P., zastupane po punomoćniku B.B., odvjetniku iz Z., radi utvrdjenja prava vlasništva, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zadru od 27. studenog 1991. br. Gž 906/91, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru od 5. srpnja 1991. br. P 1103/87, u sjednici održanoj 1. prosinca 1992.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostepenom presudom (pod I. izreke) utvrdjeno je da je tužitelj vlasnik obiteljske kuće sagradjene na čk. br. 295 k. o. P., pa da zbog toga ne ulazi u ostavinsku imovinu pok. N.M. ud. B..
Pod II. izreke naloženo je tuženoj da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 5.160 HRD. Pod III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži da se tuženoj naloži da tužitelju izda tabularnu ispravu za zemljišno-knjižni prijenos.
Odlučujući o žalbi tužene protiv prvostepene presude drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev i tužbeni zahtjev u cijelosti odbio, a tužitelju naložio da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 2.450 HRD.
Protiv pravomoćne drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP).
Tužitelj predlaže da se drugostepena presuda preinači.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Javni tužitelj Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Pravilan je zaključak drugostepenog suda da je prvostepeni sud iz utvrdjenih činjenica (pismenog sporazuma kojeg su stranke zaključile 12. rujna 1974. - list 14), izveo pogrešan pravni zaključak da je tim sporazumom sada pok. majka parničnih stranaka V.M. ud. B., tužitelju darovala prizemni dio kuće sagradjena na čk. br. 295 k. o. P..
Za zaključak kakav je izveo prvostepeni sud nema podloge u navedenom sporazumu, a ni u ostalim provedenim dokazima ni rezultatima cjelokupnog posutpka.
Prije svega treba istači da majka parničnih stranaka sada pok. V.M. ud. B. uopće nije stranka u tom sporazumu niti je potpisala u bilo kom svojstvu taj sporazum.
U postupku je utvrdjeno da je majka stranaka upisana u zemljišnim-knjigama kao suvlasnik kuće u 1/2 dijela + 1/6 dijela.
Sporazum na kojem tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev sačinjen je 12. rujna 1974. a nakon toga dovršen je ostavinski postupak iza oca stranaka pok. B.M. pok. G. i dana 13. rujna 1974. doneseno je rješenje o nasljedjivanju (list 12-13) temeljem kojeg je sada pok. M.V. utvrdjena nasljednikom svog pok. muža B.M. u 1/3 dijela, a tužitelj u 2/3 dijela, jer tužena svoj nasljedni dio od 1/3 ustupa tužitelju.
Iz utvrdjenja sudova (svjedoka V.R. ) proizlazi da majka stranaka tužitelju nije darovala svoj suvlasnički dio kuće tužitelju.
Iz tako utvrdjenog činjeničnog stanja drugostepeni sud je izveo pravilan i logičan pravni zaključak da tužitelj nije stekao pravo vlasništva kuće darovanjem od svoje majke kako on to tvrdi i zato je zakonito postupio (pravilno primijenio materijalno pravo) kada je temeljem odredbe t. 3. čl. 373. ZPP preinačio prvostepenu presudu i tužbeni zahtjev odbio.
U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz t. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Dakle, nije se ostvario ni jedan revizijski razlog i zato je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena.
U Zagrebu, 1. prosinca 1992.
Predsjednik vijeća:
August Husinec v.r.