Rev-2567/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2567/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautha, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. H. iz D., koju zastupa punomoćnik Ž. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika C. O. d.d. Z., Filijala Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 21. travnja 1998. godine, broj Gž-1346/96-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 04. prosinca 1995. godine, broj Pn-949/93, u sjednici vijeća održanoj dana 21. ožujka 2001. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja, djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev, te je tuženik obvezan isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 92.000,00 kuna i to: s naslova pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 75.000,00 kuna, s naslova pretrpljenih fizičkih boli iznos od 7.500,00 kuna, za pretrpljeni strah iznos od 5.000,00 kn, za tuđu pomoć iznos od 5.000,00, sa pripadajućom zateznom kamatom, te joj počev od 18.04.1994. godine plaćati mjesečnu rentu za tuđu pomoć u iznosu od 500,00 kn najkasnije do svakog 5-tog u mjesecu sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate, kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.882,00 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. S ostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 53.000,00 kn tužiteljica je odbijena kao neosnovanim.

Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je pravovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud ukine obje presude nižih sudova i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Revizija nije osnovana.

Nije se ostvario istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

To stoga, jer u postupku pred nižim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99 - dalje ZPP ), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a niti istaknuta bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Sudovi nižeg stupnja utvrdili su sve sporne i odlučne činjenice i okolnosti o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, te su pravilnom primjenom odredbe čl. 8. ZPP za to svoje uvjerenje dali valjane i potrebne razloge.

Revident neosnovano tijekom postupka, a nastavno i u reviziji ističe da je kod tužiteljice isto psihičko oboljenje postojalo i ranije, te da nije u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, jer je suprotno tvrdnji revidenta vještačenjem utvrđeno da je depresivna psihoza kod tužiteljice, koja je nastupila nakon štetnog događaja i koja je u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, potpuno različita psihička bolest od bolesti od kojih je tužiteljica ranije liječena.

Naime, neurolog dr. T.B. u ponovljenom vještačenju, kojeg je sud proveo po prigovoru tuženika, argumentirano je odgovorio na sve prigovore tuženika, te je iskazao da je štetni događaj bio povod za nastanak depresivne psihoze kod tužiteljice, što je relativno rijedak slučaj u općoj populaciji, ali relativno čest u populaciji kojoj pripada tužiteljica, tj. populaciji s prirodno slabijom sposobnosti adaptacije na frustracije.

U postupku je također utvrđeno da su trajne posljedice koje su zaostale kod tužiteljice, zbog zadobivenih ozljeda smanjile njezinu životnu aktivnost za 50%, slijedom čega je također neosnovan revizijski navod da ta činjenica u postupku pred nižim sudovima nije utvrđena.

Stoga su nižestupanjski sudovi s pravom mogli, što su i učinili, prihvatiti tako postignute rezultate dokaznog postupka.

Svojim revizijskim navodima tuženik isključivo pobija činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova i zaključke provedenog medicinskog vještačenja, pa se upućuje da takvi revizijski navodi ne mogu biti predmet razmatranja u ovom stadiju postupka.

Nije se ostvario niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno da su trajne posljedice koje su zaostale kod tužiteljice zbog zadobivenih ozljeda ukupno smanjile njezinu životnu aktivnost za 50%, da je trpjela bolove jačeg intenziteta 5 dana, srednjeg 10 dana i manje bolove povremeno 2 mjeseca. Također je utvrđeno da je pretrpjela strah jakog intenziteta 1 dan, sekundarni strah jačeg intenziteta 3 dana, srednjeg 5-7 dana i manjeg 8 do 10 dana.

Ocjenjujući utvrđene pravno relevantne okolnosti odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ( «Narodne novine» broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 - dalje ZOO) o kojima ovisi visina pravične novčane naknade, a naročito stupanj smanjenja životne aktivnosti, trajanje i intenzitet pretrpljenih bolova i straha, ovaj revizijski sud prihvaća ocjenu sudova nižeg stupnja o visini primjerene i pravične novčane naknade za te vidove nematerijalne štete.

Nižestupanjski su sudovi također pravilno primijenili materijalno pravo u pogledu naknade za tuđu pomoć i njegu, jer su visinu te naknade utvrdili po cijeni sata fizičkih osoba koje takvu pomoć pružaju, a koja je viša od utužene i dosuđene, pa materijalno pravo nije povrijeđeno na štetu tuženika.

Slijedom izloženog proizlazi da revizijski razlozi nisu ostvareni, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 21. ožujka 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.