Gž-288/2014-2 · Županijski sud u Zadru

13 Gž-288/14-2

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Mirjane Macure, predsjednice vijeća te Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Igora Delina, člana vijeća, pravnoj stvari tužitelja T. K. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. Z., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. d.o.o. Z., E. Z., zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici B. D., dipl. pravnici kod tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru posl. broj P-802/13 od 23. prosinca 2013. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2014. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja T. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru posl. broj P-802/13 od 23. prosinca 2013. godine.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„1.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika od 27. veljače 2013. godine, kao niti odluka, očitovanje na zaštitu prava od dana 20. ožujka 2013. godine, pa se utvrđuje da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika dana 27. veljače 2013. godine, te se nalaže tuženiku da vrati tužitelja na rad na radno mjesto u roku od 8 dana, te da mu prizna sva prava iz radnog odnosa počevši od dana 27. veljače 2013. godine.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna."

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 100,00 kuna u roku od 8 dana.“

Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predložio da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako nije sporno da je tužitelj kritičnog dana bio zadužen s određenim brojem plombi i da su se iste nalazile u službenom vozilu kojim je upravljao treći radnik tuženika, a ne sam tužitelj. Tužitelj da je 1. srpnja 2012. godine zadobio rupturu vene zbog čega je hitno prebačen u bolnicu i više se nije vraćao na posao, a plombe da su ostale u službenom vozilu u kojem su toga dana bila još tri radnika tuženika. Pita se što je on to objektivno mogao učiniti nakon odlaska u bolnicu po pitanju plombi pored činjenice da je najmanje dvoje kolega znalo da je morao hitno u bolnicu i da sa sobom nije odnio plombe pa, imajući u vidu da su se najmanje trojica radnika tuženika nekoliko dana vozila u službenom vozilu tuženika u kojem su bile plombe kojima je bio zadužen tužitelj, da je sasvim jasno kako on ne može biti odgovoran za nestanak bilo koje plombe. Ovo posebno kada se zna da je tužiteljeva plomba pronađena u kući G. P. koji je jasno naveo kako tužitelja ne poznaje, a kamoli da bi mu ovaj mijenjao plombe na brojilu. Da je tužitelj hitno završio na bolničkom liječenju da je znao i njegov neposredni nadređeni koji je drugom radniku naložio da radi s kolegom B. umjesto tužitelja. Nelogičan da je zaključak prvostupanjskog suda da za nestanak jedne od plombi koja je iskorištena kod G2 . P. i to tko zna kada, odgovara tužitelj te da je sasvim moguće da je ista nestala iz službenog vozila nakon što je tužitelj otišao na bolovanje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga iznesenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13 - dalje ZPP), na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. istoga Zakona, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.

Iz spisa predmeta proizlazi da je Odlukom tuženika od 27. veljače 2013. godine izvanredno otkazan ugovor o radu tužitelju zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa time što je na električnom brojilu potrošača M. P. pronađena namjerno oštećena plomba na mjernom mjestu, koja plomba se vodi u evidenciji zaduženih plombi na ime tužitelja, koji je bio svjestan mogućnosti zlouporabe plombi koje zadužuje, a nije ih čuvao niti prijavio nestanak ili krađu, te imajući i u vidu da je tužitelj i ranije upozoravan zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, zbog čega nastavak radnog odnosa sa njim više nije moguć.

Prvostupanjski sud je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je tuženik u smislu odredbe čl. 131. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 73/13 - dalje ZR) dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz tužitelju i to stoga jer je 13. prosinca 2013. godine kontrolom mjernog mjesta kod M. P. (koje mjerno mjesto je 21. kolovoza 2012. godine bilo daljinski isključeno zbog dugovanja) utvrđeno da je pod poklopcem brojila izlazni vodič prespojen na ulazni, čime je potrošač uključen mimo brojila, što predstavlja neovlaštenu potrošnju električne energije, s tim da je poklopac brojila plombiran zelenom plombom broj 87989239, koju je zadužio tužitelj na temelju izdatnice broj 12150 od 27. ožujka 2012. godine.

Imajući u vidu narav poslova radnog mjesta i relativnu samostalnost tužitelja kao radnika kojemu su povjerene plombe kao važno sredstvo rada, prvostupanjski sud zaključuje da obavljanje takvog posla podrazumijeva povjerenje poslodavca u rad svog radnika te da je tužitelj nesavjesno postupao s plombama kao sredstvom rada koje je zadužio, a nije ih na pravilan način čuvao odnosno razdužio, slijedom čega je tuženik kao poslodavac zbog takvog nesavjesnog odnosa tužitelja prema poslu opravdano mogao izgubiti povjerenje u istoga kao svog radnika, a posebno time što je nepravilnost u radu tužitelja utvrđena nakon već ranije iznesenih opomena na njegov rad, zbog čega u cijelosti odbija postavljeni tužbeni zahtjev. Prema odredbi čl. 131. st. 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je radnik ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

U konkretnom slučaju tuženik je, kao poslodavac, koji je otkazao ugovor o radu, u smislu čl. 131. st. 3. ZR dokazao postojanje osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa s tužiteljem nije moguć odnosno da je tužiteljevo nesavjesno postupanje s plombom kao sredstvom rada koju je zadužio, a nije je na pravilan način čuvao odnosno razdužio i time omogućio korištenje električne energije domaćinstva obitelji Perić bez plaćanja naknade, koje ponašanje tužitelja je prouzročilo štetu tuženiku, rezultiralo gubitkom povjerenja u rad tužitelja.

U odnosu na žalbene navode prema kojima je više osoba koristilo automobil u kojem su se nalazile plombe za koje je zadužen tužitelj i koji su imali mogućnost iste uzeti nakon što je tužitelj otišao na bolovanje, za odgovoriti je da je u takvoj situaciji teret dokaza da je predmetna plomba nestala iz službenog vozila leži na tužitelju, koji tijekom postupka takvu činjenicu, kao ni tko bi to eventualno učinio, nije dokazao. Pravilno u tom pravcu prvostupanjski sud obrazlaže da se odlukom o otkazu tužitelja niti ne tereti da je osobno postavio plombu kojom je bio zadužen za navedeno mjerno mjesto, već ga se tereti zbog nesavjesnosti u postupanju u odnosu na sredstvo svoga rada koje na pravilan način nije čuvao odnosno razdužio, čime je omogućio zlouporabu istog.

Kada se ima i u vidu da je tužitelj zbog kršenja radnih obveza i ranije u nekoliko navrata bio pismeno opominjan, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka u takvoj situaciji nastavak radnog odnosa nije moguć, zbog čega se opravdanim ukazuje izvanredan otkaz ugovora o radu tužitelju, a slijedom čega nije bilo uvjeta za vraćanje tužitelja na rad kod tuženika i priznavanja istome svih prava iz radnog odnosa, kako je to tužbenim zahtjevom zatražio.

Prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i odredbu čl. 154. st. 1. ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

U Zadru 29. siječnja 2014. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Mirjana Macura