Revr-995/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 995/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja Ž. J. iz D., kojeg zastupa punomoćnica M. M. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika B. C. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnik S. D., odvjetnik u Odvjetničkom društvu D., T. & B. u Z., radi poništenja sporazuma o prestanku ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-102/14-2 od 11. ožujka 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5715/11-25 od 23. listopada 2013., u sjednici održanoj 13. svibnja 2015.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja poništen je Sporazum o prestanku Ugovora o radu od 15. studenoga 2011. sklopljen između tužitelja i tuženika, naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto direktora prodaje, te je odlučeno o troškovima parničnog postupka.

Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda na način da je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom, te mu je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju, te pobijane odluke preinači ili ukine.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno navodima iz revizije pobijana se presuda može ispitati, te nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe tužitelj u svojoj reviziji.

Predmet postupka je zahtjev za poništenje Sporazuma o prestanku Ugovora o radu od 15. studenoga 2011. sklopljenog između stranaka, zbog prijetnje u smislu odredbe čl. 279. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO).

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su tužitelju prije spornog sporazumu izrečene pisane opomene 7. listopada 2011. i 20. listopada 2011. zbog nepridržavanja rokova za predaju dokumentacije sa službenog puta i potrošnje na kreditnoj kartici, te da mu je 28. listopada 2011. dat rok za dostavu te dokumentacije, jer će u protivnom s njim bit raskinut ugovor o radu,

- da je tužitelj dana 11. studenog u 17 sati pozvan na sastanak kod tuženika u poslovne prostorije bez priopćavanja dnevnog reda,

- da je na tom sastanku direktor tuženika, pred tužitelja stavio otkaz ugovora o radu zbog teške povrede radne obveze, jer nije ispoštovao upozorenja iz prethodnih opomena, ali mu je ujedno, obzirom na njegov dosadašnji zadovoljavajući rad ponudio kao drugu mogućnost predmetni sporazum o prestanku ugovora o radu s 15. studenim 2011. uz isplatu otpremnine od 124.000,00 kn bruto,

- da je tužitelj predložio da mu se u svrhu razmišljanja da rok do slijedećeg dana, u čemu je odbijen, s odgovorom da je imao dovoljno vremena poštivati pravila društva, nakon čega je tužitelj sjeo, razmislio i nakon dvije minute potpisao predmetni sporazum,

- da je tužitelju rečeno da će mu ako ne potpiše sporazum biti trenutačno uručen otkaz ugovora o radu,

- da je tužitelj nakon potpisanog sporazuma odmah razdužio s inventarom i bio ispraćen iz poslovne zgrade tuženika.

Na temelju navedenog, sud prvog stupnja zaključuje, da je u vrijeme potpisivanja sporazuma tužitelj bio pod utjecajem prisile koja je kod njega izazivala strah radi koje nije odmah mogao prosuditi značaj i konotacije ponuđenih opcija, koji strah je kod njega izazvao opravdanu bojazan za sebe i obitelj, te za fizičku i materijalnu egzistenciju, jer je tuženik tužitelju morao ostaviti barem jedan dan za razmišljanje, pa kako tuženik tako nije postupio sud prvog stupnja je poništio sporazum koji je predmet ovog postupka.

Nasuprot ovom stavu, sud drugog stupnja smatra da predočenje odluke o otkazu ugovora o radu nije bila nedopuštena radnja tuženika, pa tužitelj nije sporazum potpisao pod prijetnjom da će izgubiti posao i time izazvanog straha, već je slobodnom voljom odlučio prihvati sporazum, jer je ta solucija za njega povoljnija, zbog čega preinačuje prvostupanjsku odluku i odbija tužbeni zahtjev.

Pravilno je sud drugog stupnja zaključio, u konkretnom slučaju, da ponuda tuženika tužitelju da se odluči između napisanog otkaza ugovora o radu i potpisivanja sporazuma (s znatnom otpremninom) ne predstavlja nedopuštenu prijetnju iz čl. 279. st. 1. ZOO, budući da iz svih okolnosti nije bilo vidljivo da je tužitelju uslijed ozbiljne opasnosti ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro dok samo davanje otkaza ugovora o radu, ne bi imalo značaj nedopuštene prijetnje izvan ocjene pitanja dopuštenosti samog otkaza.

Dakle, neosnovan je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Slijedom navedenog, na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 13. svibnja 2015.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.