I Kr-99/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 99/1994-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana i Gudelj Milana kao članova vijeća i sudskog savjetnika Vinja Ileane kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. R.G. zbog krivičnih djela iz čl. 126. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Bjelovaru od 22. ožujka 1994. Kv-86/93, u sjednici održanoj 3. svibnja 1994.,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev os. R.G. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru od 15. rujna 1992. Kv-80/92, donesenom u postupku provedenom po čl. 401. st. 1. toč. 1. (čl. 389. st. 1. toč. 1. prečišćenog teksta) ZKP, preinačene su u odluci o kazni presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 23. travnja 1992. K-259/89 i presuda istog suda od 10. srpnja 1991. K-66/91, te je osuđeniku zbog krivičnih djela iz čl. 130. st. 1. i čl. 131. st. 1. toč. 6. KZRH, uz primjenu propisa o stjecaju, izrečene jedinstvena kazna zatvora u trajanju od sedam godina, u koju mu se uračunava vrijeme do tada izdržane kazne po presudi Okružnog suda u Bjelovaru br. K-313/91.

Dana 5. studenog 1993. osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, u kojem navodi da su materijalne prilike njegove obitelji izuzetno loše, te da je nakon nastupa na izdržavanje kazne postao otac još dvoje maloljetne djece. Smatra da navedene okolnosti opravdavaju izvanredno ublažavanje kazne.

Dostavljajući spis sa zahtjevom osuđenika, sud prvog stupnja je predložio, da se zahtjev odbije, a takvo mišljenje su izrazili i općinski državni odvjetnik u Bjelovaru i državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

I u vrijeme donošenja presude sudu je bilo poznato da su materijalne prilike u obitelji osuđenika loše, pa ta okolnost nije nastala nakon pravomoćnosti presude. Navodi u vezi s rođenjem dvoje djece nakon odlaska osuđenika na izdržavanje kazne samo su djelomično točni, jer iz podataka Centra za socijalni rad općine B. (list 6 spisa Kv-86/93) proizlazi, da je mlt. G. rođen …….., te da je nakon odlaska osuđenika na izdržavanje kazne 20. studenog 1990. godine smješten u obitelj hranitelja, dok je maloljetni D. rođen …………. godine, za koga inače majka djeteta tvrdi da mu osuđenik nije otac.

Stoga okolnost da se osuđeniku nakon pravomoćnosti presude rodilo još jedno dijete, iako se pojavila nakon pravomoćnosti presude, u ovom slučaju nije takvog značenja da bi očito dovela do blaže osude, upravo da je i postojala u vrijeme kad se izricala presuda, ako se ima u vidu opseg kriminalne djelatnosti zbog koje je optuženik osuđen kao i njegov odnos prema društvu i obitelji.

Prema tome, kako nije udovoljeno zakonskim uvjetima za izvanredno ublažavanje kazne, trebalo je na temelju čl. 401. st. 6. ZKP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 3. svibnja 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Zmajević mr. Branko v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)