Rev-3619/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3619/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I RJEŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.C. i tužiteljice D.R., oboje iz P., koje zastupa V.G., odvjetnik u P., protiv tuženice "C. o. " d.d. Z., koju zastupaju M.N. i I.V., odvjetnici u P., radi nadoknade štete, rješavajući reviziju tuženice izjavljenu protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Požegi od 20. travnja 1995. br. Gž-409/95, kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Požegi od 10. ožujka 1995. br. P-155/95, u sjednici održanoj dana 20. listopada 1998.,

presudio i riješio je:

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja M.C..

Odbacuje se revizija tuženice kao nedopuštena u dijelu kojim pobija dio pravomoćne presude kojim joj je naloženo da plati tužiteljici D.R. iznos od 1.500,00 kn sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da na ime nadoknade štete plati tužitelju M.C. iznos od 9.529,29 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 13. siječnja 1995. do isplate, a tužiteljici D.R. iznos od 1.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 10. ožujka 1995. do isplate kao i da tužiteljima nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.751,25 kn.

Odlučujući o žalbi tuženice sud drugog stupnja je svojom presudom potvrdio prvostupanjsku presudu u odluci o glavnom zahtjevu i svojim rješenjem djelomično preinačio prvostupanjsku presudu samo u odluci o parničnom trošku i naložio tuženici da u roku od 15 dana plati tužiteljima na ime nadoknade parničnog troška iznos od 1.476,25 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači u smislu revizijskih navoda.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji. Revizija nije osnovana u odnosu na dio pobijane presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja M.C.. U odnosu na taj dio pobijane presude nije se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno da je dana 13. prosinca 1994. u Zagrebačkoj ulici u P. oštećen automobil tužitelja kojim je upravljala tužiteljica (supruga tužitelja) u sudaru tog automobila i osobnog automobila kojim je upravljao osiguranik tuženice I.K. i da je tuženica kao osiguratelj odgovorna za nadoknadu štete koju su tužitelji pretrpjeli uslijed ovog štetnog događaja.

Pravilan je zaključak sudova o isključivoj odgovornosti tuženice za nastanak prijeporne štete, jer su sudovi utvrdili da njen osiguranik protivno odredbi čl. 32. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nije propustio vozilo kojim je upravljala tužiteljica po cesti prometnim znakom označenoj kao cesti s prednošću prolaska, već je naprotiv sa sporedne ceste (Vodnikove ulice) iznenadno ušao na tu cestu ispred tužiteljice, a s druge pak strane da je tužiteljica osobnim automobilom upravljala propisno dozvoljenom i prilagođenom brzinom (49,7 km/h).

Tuženica u reviziji kao i tijekom redovnog postupka prigovara da tužiteljica nije prilagodila brzinu kretanja osobnog automobila konkretnim prometnim uvjetima. Bez obzira na to što revidentica ne prikazuje činjenično stanje u svjetlu cjelokupnih raspravnih rezultata i ocjene svih okolnosti koje ukazuju na pravilnu vožnju tužiteljice, valja istaknuti da se ovakvi prigovori revidentice svode na pobijanje činjeničnih utvrđenja sudova, a to u ovom revizijskom stadiju postupka nije dopušteno prema izričitoj zakonskoj odredbi čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - u daljnjem tekstu: ZPP).

Sudovi su utvrdili da visina štete na tužiteljevom vozilu iznosi 9.529,29 kn, što revidentica niti ne pobija.

S obzirom na utvrđenu isključivu odgovornost tuženice za nadoknadu štete do koje je došlo uslijed prijeporne prometne nezgode, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su taj iznos dosudili tužitelju M.C..

U odnosu na dio pobijane presude kojim je naloženo tuženici da plati tužiteljici D.R. iznos od 1.500,00 kn revizija nije dopuštena. Riječ je, naime, o imovinskopravnom sporu iz čl. 382. st. 2. ZPP, a gdje vrijednost predmeta spora pobijanog dosuđujućeg dijela pravomoćne presude ne prelazi granični iznos od 3.000,00 kn preko kojeg je revizija dopuštena, pa je u odnosu na taj dio pobijane presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice D.R. reviziju tuženice trebalo odbaciti.

Iz izloženih razloga i pošto je utvrđeno da ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je na temelju odredbi čl. 392. i 393. ZPP kao u izreci ove presude i ovog rješenja.

U Zagrebu, 20. listopada 1998.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)