Rev-893/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 893/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslava Vekić, Miljenka Vraničar, Tome Gložinića i Vjere Delić, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja I.F. iz S., koga zastupa I.S., odvjetnik u S., protiv tuženice "C. " d.d. Z., koju zastupa M.V., odvjetnik u S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Okružnog suda u Splitu od 29. listopada 1993. br. Gž 2799/93, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 17. ožujka 1993. br. P 927/90, u sjednici održanoj dana 6. ožujka 1996.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja da mu je tuženica dužna platiti iznos od 6.400 DEM u dinarskoj protuvrijednosti prema tečaju na dan isplate zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je tuženica obvezana tužitelju platiti iznos od 3.767,68 kn (3,767.680 HRD) zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.614,72 kn (1,614.720 HRD) odbijen.

Sud drugog stupnja je djelomično preinačio presudu suda prvoga stupnja i obvezao tuženicu da plati tužitelju iznos od 1.883,84 kn (1,883.840 HRD) zajedno s kamatama i parničnim troškom.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka kao što tvrdi tužitelj u reviziji time što je sud drugog stupnja na temelju činjenica koje je utvrdio sud prvoga stupnja utvrdio drukčiji omjer odgovornosti tuženice za štetu. Taj sud je na taj način drukčije primijenio materijalno pravo na što je ovlašten temeljem odredbe čl. 373. toč. 4. Zakona o parničnom postupku - ZPP.

U postupku pred sudom prvoga stupnja utvrđeno je da je brzina kretanja tužiteljeva vozila prije štetnog događaja bila najmanje 80 km/h, da je to vozilo ulazilo u nepregledni zavoj, da je na tom dijelu puta bila dozvoljena brzina kretanja od 60 km/h, da je zbog nepreglednosti

zavoja

vozač

trebao

držati

razmak od 60-70 m prema vozilu koje se kretalo ispred njega tim dijelom puta dok je stvarno obišao razmak od 40 m, da se u tom zavoju vrlo malom brzinom kretalo osobno vozilo marke "Jugo" što je pretstavljalo opasnost za ostale sudionike u prometu, da se ispred tužiteljeva vozila kretalo vozilo kombi također brzinom koja nije bila manja od 80 km/h, koje je uspješno preteklo navedeno osobno vozilo, dok vozač tužiteljeva vozila to nije uspio već je s vozilom sletio s ceste tj. da je došlo do štetnog događaja.

Na temelju tih činjenica ovaj sud smatra, jednako kao i sud drugog stupnja da stupanj krivnje vozača vozila tuženičina osiguranika koje se prepolagano kretalo u nepreglednom zavoju i stoga pretstavljalo određenu opasnost za ostale sudionike nije veće od 35% (čl. 178. st. 2. Zakona o obveznim odnosima).

Kao što je prije navedeno vozač tužiteljeva vozila je učinio brojne propuste u vožnji prilikom ulaska vozilom u nepregledni zavoj.

Zbog činjenice pak što se ispred njega kretalo vozilo kombi koje mu je dodatno smanjivalo preglednost puta morao je primijeniti povećanu pažnju u vožnji, a što je sve izostalo i rezultiralo štetnim događajem.

Tužitelj u ovoj parnici traži naknadu materijalne nenovčane štete, tj. naknadu za uništeni automobil. Takva obveza nije devizna novčana obveza neovisno o tome što je automobil bio nabavljen za devize, kao što tvrdi tužitelj. Konkretna šteta se naime ne sastoji u određenoj svoti deviza već u uništenoj stvari tj. automobilu, pa tužitelj ima pravo na protuvrijednost deviza u momentu presuđenja, što mu je i dosuđeno u ovoj parnici.

Iz svih navedenih razloga je sud drugoga stupnja pravilno primijenio materijalno pravo.

Stoga je reviziju tužitelja kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 6. ožujka 1996.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent

/Štefica Klepac/