Kzz-27/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz 27/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Horvatinović Ružice kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene, Primorac Vladimira, mr. Frančula Rudolfa i dr. Novoselec Petra kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv osuđenog Š.M. zbog krivičnog djela iz čl. 130. st. 1. KZRH (sada čl. 125. st. 1. KZRH), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika Republike Hrvatske protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Varaždinu od 12. svibnja 1993. K-348/92, u sjednici održanoj 27. siječnja 1994., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.O.,

p r e s u d i o j e :

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan, te se ukida dio pravomoćne presude Općinskog suda u Varaždinu od 12. svibnja 1993. K-348/92 u odnosu na osuđenog Š.M. i predmet u tom, ukinutom dijelu, vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Varaždinu od 12. svibnja 1993. br. K-348/92 oglašeni su krivima Š.M. i O.S. zbog kriv. djela krađe iz čl. 130. st. 1. KZRH (stare numeracije), za koje im je djelo na temelju čl. 52. st. 1. OKZRH (stare numeracije) izrečena uvjetna osuda, a na temelju čl. 130. st. 1. KZRH utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 3 mjeseca svakom, ali je određeno da se te kazne neće izvršiti ako osuđenici za vrijeme od jedne godine ne počine čno djelo.

novo krivi

Uz to Š. je M. pozivom na čl. 63. st. 1. OKZRH (stare numeracije) izrečena i sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi.

Ova je presuda postala pravomoćna protekom žalbenog roka, jer protiv nje stranke nisu podnijele žalbe.

Dana 9. prosinca 1993. godine primljen je u ovom Vrhovnom sudu zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika Republike Hrvatske u kojem se navodi da je u toj presudi došlo do povrede čl. 355. toč. 5. ZKP i čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP i to na štetu osuđenog Š.M., te se predlaže da se presuda temeljem čl. 409. st. 1. ZKP ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Osnovan je zahtjev za zaštitu zakonitosti, jer je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi osuđenom Š.M. izrečena mimo zakonskih uvjeta predviđenih u čl. 58. st. 1. OKZRH (ranije čl. 63. st. 1. istog Zakona), što znači da je sud izricanjem te sankcije prekoračio ovlaštenje koje ima po zakonu, pa time učinio povredu krivičnog zakona iz čl. 355. toč. 5. ZKP, zbog kršenja koje je zahtjev i podignut.

Člankom 58. st. 1. OKZRH (ranije čl. 63. st. 1.) je propisano da se sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi može izreći ili bitno smanjeno uračunljivom počinitelju krivičnog djela, ako se utvrdi da neuračunljivom

je on opasan za okolinu i da je radi otklanjanja te opasnosti potrebno njegovo liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi.

Presudom protiv koje je podignut zahtjev za zaštitu zakonitosti niti je utvrđeno da je osuđenik Š.M. neuračunljiv ili bitno smanjeno uračunljiv, niti da je opasan za okolinu, a niti da bi radi otklanjanja te opasnosti bilo potrebno njegovo liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi.

U pogledu uračunljivosti osuđenika u presudi je navedeno: "Njegova sposobnost da shvati značenje djela i da upravlja vlastitim postupcima je bila smanjena djelomično".

Uz to se navodi da je vještak psihijatar predložio izricanje mjere obveznog bolničkog liječenje protiv alkoholizma i potom ambulantno liječenje (strana 3. treći odlomak obrazloženja presude na listu 49 spisa).

u krivičnopravnom je

Navod da je osuđenikova uračunljivost djelomično smanjena

pogledu potpuno nejasan, budući da su zakonske kategorije prema čl. 10. i 58. OKZRH neuračunljivost i bitno smanjena uračunljivost, a pojam djelomično smanjena uračunljivost ne pokazuje da li se radi o bitno ili nebitno smanjenoj uračunljivosti. Utoliko su razlozi pravomoćne presude potpuno nejasni, pa je ostvarena i bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP, zbog koje je također podignut zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Daljnja bitna postupovna povreda iz istog propisa ostvarena je i time što o pitanju eventualne opasnosti optuženika za okolinu ta presuda ne govori baš ništa, što znači da nema razloga o jednoj odlučnoj činjenici, a jer o njoj ovisi primjena zakonske odredbe o izricanju sigurnosne mjere, pa je utoliko osnovan prigovor podnositelja zahtjeva da "izreka presude nema razloga".

Međutim, ne stoji prigovor podnositelja zahtjeva da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, jer takve proturječnosti nema. Naprotiv, u pobijanoj se presudi doslovce reproducira mišljenje psihijatrijskog vještaka o djelomično smanjenoj sposobnosti osuđenika da shvati značenje djela i upravlja vlastitim postupcima, kao i mišljenje vještaka da osuđeniku treba izreći mjeru obveznog bolničkog liječenja protiv alkoholizma i potom ambulantno liječenje. U razlozima je ispušten samo onaj dio mišljenja vještaka koji se odnosi na preporuku uže specijalnosti osobe koja bi provodila ambulantno liječenje osuđenika, a to su alkoholog i psihijatar (mišljenje vještaka - list 37 spisa, četvrti odlomak). Prema tome, u tom su dijelu navodi zahtjeva bez utjecaja na inače ispravno istaknutu povredu zakona iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP u već iznesenom obimu.

Kako je, dakle, iznesenim učinjena postupovna povreda iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP, jer o odlučnim činjenicama za primjenu sigurnosne mjere koja je osuđeniku izrečena nisu u presudi dati nikakvi razlozi, a oni koji su dati potpuno su nejasni, a sama je mjera izrečena protivno zakonskim uvjetima iz čl. 58. st. 1. OKZRH prekoračeno je time zakonsko ovlaštenje suda pri izricanju sigurnosne mjere, pa dakle učinjena i povreda zakona iz čl. 355. toč. 5. ZKP, zbog čega je prihvaćen zahtjev za zaštitu zakonitosti koji je utvrđen osnovanim, pa na temelju čl. 409. st. 1. ZKP presuda ukinuta, a predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, u kojem treba otkloniti navedene povrede zakona.

U Zagrebu, 27. siječnja 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

mr. Horvatinović Ružica v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

administrativni referent:

(Štefica

Klepac)