II Kž-81/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 81/1995-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Potrebica Ante, kao predsjednika vijeća, te Šibl Neve i Klarić-Baranović Senke, kao članova vijeća i savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. B.V. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 196. st. 1. i 2. OKZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 23. veljače 1995. br. Kv-43/95 i 44/95 (K-2/95), u sjednici održanoj 13. ožujka 1995.,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje, te se pritvor protiv opt. B.V. i opt. K.B. produljuje na temelju zakonske osnove iz čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 343. st. 4. ZKP u vezi st. 2. tog članka, ukinut je pritvor protiv opt. B.V. i opt. K.B. ranije temeljen na zakonskoj osnovi iz čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP, nakon donošenja nepravomoćne presude kojom su ti optuženici osuđeni zbog krivičnog djela iz čl. 196. st. 1. OKZRH, svaki, na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci.

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i protiv optuženika produlji pritvor.

Žalba je osnovana.

Pravilno se žalbom ističe da zaključak suda prvog stupnja o nepostojanju zakonskih osnova za daljnje zadržavanje optuženika u pritvoru nije osnovan.

Naime, sud prvog stupnja smatra da, s obzirom na dosadašnju neosuđivanost optuženika, te njihove obiteljske prilike prema podacima iz socijalne anamneze, a naročito s obzirom na njihove ljudske osobine, kao učesnike domovinskog rata, više ne postoje osobite okolnosti koje bi upozoravale na opasnost od ponavljanja krivičnog djela.

Međutim, pravilno se u žalbi državnog odvjetnika navodi da se u pogledu okolnosti relevantnih za ocjenu osnovanosti pritvora ništa bitno nije izmijenilo od donošenja posljednje odluke ovog suda.

Naime, kao što je već istaknuto u rješenju ovog suda br. II Kž 33/95 od 30. siječnja 1995. godine, optuženici su nepravomoćno oglašeni krivima zbog toga što su u stranoj zemlji kupili veću količinu sintetske droge "ekstazi" (200 tableta) namijenjenu za preprodaju na narkomanskom tržištu Z., B. i P., pa kada se uzme u obzir povećani broj ovisnika, dakle i kupaca droge na tom području, te činjenica da su i sami optuženici skloni uživanju narkotika, to po ocjeni ovog Vrhovnog suda, kao suda drugog stupnja, i dalje postoje takove osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti opravdavaju bojazan da bi oni na slobodi mogli ponovno

učiniti

istovrsno

ili

slično

krivično

djelo.

Slijedom toga, u pobijanom rješenju isticane ljudske kvalitete optuženika, kao učesnika domovinskog rata, nisu od odlučnog utjecaja na procjenu osnovanosti pritvora, ali mogu biti cijenjene prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne izrečene optuženicima za počinjeno krivično djelo. Budući da su time navodi žalbe državnog odvjetnika osnovani, trebalo je na temelju čl. 385. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 13. ožujka 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Potrebica Ante v.r.