Rev-x-270/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 270/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. S. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik E. D., odvjetnik u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sinju, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžp-484/12 od 11. svibnja 2012., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sinju broj 3P-961/10 od 25. veljače 2011., u sjednici održanoj 3. svibnja 2017.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev pa je tužitelju je po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova dosuđen iznos od 250.000,00 kuna (točka I.1.a izreke), po osnovi pretrpljenog straha iznos od 20.000,00 kuna (točka I.1.b izreke), po osnovi pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 75.000,00 kuna (točka I.1.c izreke), renta po osnovi naknade za trajne fizičke bolove u mjesečnom iznosu od 2.100,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom počevši od 25. veljače 2011. ubuduće (točka I.1.d izreke) mjesečno. Nadalje, tužitelju je dosuđena materijalna šteta za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 4. rujna 1996. do 5. studenoga 1996. u iznosu od 1.800,00 kuna, te renta za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 450,00 kuna mjesečno počevši od 6. studenoga 1996. ubuduće (točka I.2.a izreke), naknada za troškove liječenja u iznosu od 5.000,00 kuna (točka I.2.b izreke), naknada za izgubljenu stipendiju kod košarkaškog kluba P. Z. od 4. listopada 1996. do 8. svibnja 1998. u iznosu od 4.090,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti kako je to pobliže navedeno u točki 2.c izreke (točka I.2.c izreke), naknada za izgubljenu zaradu za razdoblje od 1. lipnja 1998. do 31. svibnja 1999. u iznosu od 4.090,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti kako je to pobliže navedeno u točki I.2.d izreke (točka I.2.d izreke), naknadu za izgubljenu zaradu za razdoblje od 1. lipnja 1999. do 31. svibnja 2001. u iznosu od 12.271 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa pripadajućom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u točki I.2.e izreke (točka I.2.e izreke), naknadu za izgubljenu zaradu za razdoblje od 1. lipnja 2001. do 30. rujna 2009. u iznosu od 67.172,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa pripadajućom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u točki I.2.f izreke (točka I.2.f izreke), mjesečnu rentu po osnovi izgubljene zarade u iznosu od 511,29 EUR u kunskoj protuvrijednosti počevši od 1. listopada 2009. ubuduće, kako je to pobliže navedeno u točki I.2.g izreke (točka I.2.g izreke) te je tuženici naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 63.712,00 kuna (točka III. izreke).

Istom presudom odbijen je dio tužbenog zahtjeva po osnovi naknade nematerijalne štete u iznosu od 182.700,00 kuna, od čega je tužitelj potraživao iznos od 72.700,00 kuna po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova, iznos od 10.000,00 po osnovi pretrpljenog straha te iznos od 100.000,00 kuna po osnovi pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti (točka II. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke (točka I. izreke drugostupanjske presude). Istom presudom djelomično je odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I. 1.a izreke kojim je tužitelju po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova dosuđen iznos od 20.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, u dijelu pod točkom I.1.b kojim je tužitelju dosuđena nematerijalna šteta za pretrpljeni strah u iznosu od 20.000,00 kuna te u dijelu pod točkom I.1.c za iznos od 25.000,00 kuna s pripadajućim kamatama (točka II. izreke drugostupanjske presude). Istom presudom djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je tužitelju dosuđena pravična novčana naknada po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova preko iznosa od 20.000,00 kuna do iznosa od 230.000,00 kuna, po osnovi pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti preko 25.000,00 kuna do 75.000,00 kuna te renta po osnovi naknade za trajne fizičke bolove u mjesečnom iznosu od 2.100,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom počevši od 25. veljače 2011. ubuduće (točka I.1.d izreke) i u tom dijelu je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Rješenjem suda drugog stupnja ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I.2. izreke, kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu za naknadu materijalne štete te odluka o troškovima postupka (točka III. izreke) i u tom dijelu predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv odbijajućeg dijela drugostupanjske presude (točka III. izreke) reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u revizijama tuženih u ovom postupku.

Revident u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi da drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je izreka te presude nerazumljiva te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Smatra da u obrazloženju drugostupanjske presude sud nije naveo razloge zbog kojih je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja u daljnjim iznosima po utuženim osnovima nematerijalne štete.

Suprotno navodima revidenta iznesenim u reviziji drugostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo razloge o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Budući da pobijana drugostupanjska presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati niti o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, to prema ocjeni ovoga suda tijekom drugostupanjskog postupka nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Zbog navedenog nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka kojeg tužitelj iznosi u reviziji.

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za naknadu štete (nematerijalne i materijalne), koju je tužitelj pretrpio zbog ozljeđivanja u štetnom događaju od 10. srpnja 1996., kada je, kao vojnik na odsluženju vojnog roka u S., VP ..., VES ... u vojarni P. B., prilikom izvođenja vojne vježbe na prepreci zvanoj žirafa, pao sa visine i zadobio tjelesne ozljede, zbog kojih je odlukom novačke komisije tuženice ocijenjen privremeno nesposobnim za vojnu službu i potom 4. listopada 1996. otpušten sa služenja vojnog roka.

Odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev ocijenivši da tuženica tužitelju, na temelju odredbe čl. 48. st. 2. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 23/95 i 33/95) odgovora za nematerijalnu štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju. Prvostupanjski sud je stoga, pozivom na odredbu čl. 200. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7796, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) tužitelju dosudio naknadu nematerijalne štete po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova i straha te po osnovi pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosima pobliže navedenim u izreci prvostupanjske presude (točki I.1a do točke I.1.d izreke). Nadalje, prvostupanjski sud je prihvatio tužiteljev tužbeni zahtjev po osnovi materijalne štete, ali je drugostupanjskim rješenjem ukinuta prvostupanjska presuda u tom dijelu i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Drugostupanjski sud je, odlučujući povodom žalbi stranaka protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o tužiteljevom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, djelomično preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prvostupanjski sud prihvatio tužiteljev tuženi zahtjev za naknadu nematerijalne štete pa je tužitelju, na temelju čl. 200. st. 1. ZOO dosudio pravičnu novčanu naknadu po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 20.000,00 kuna, po osnovi pretrpljenog straha u iznosu od 20.000,00 kuna te po osnovi pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 25.000,00 kuna te je kao neosnovan odbio tužiteljev tužbeni zahtjev da mu tuženica po osnovi naknade štete za trajne fizičke boli počev od 25. veljače 20011. (dan presuđenja) i ubuduće plaća mjesečni iznos (rentu) od 2.100,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom.

Nadalje, drugostupanjski sud je presudom potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete (točka II. izreke prvostupanjske presude).

Iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da je sud, prilikom odlučivanja o visini dosuđene pravične novčane naknade tužitelju uzeo u obzir sve tijekom postupka utvrđene odlučne činjenice, a napose činjenicu da je tužitelju zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju smanjena životna aktivnost u iznosu od 15%, dob tužitelja u vrijeme ozljeđivanja (21 godina), trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha.

U revizijskom stadiju postupka sporna je samo visina dosuđenih pravičnih novčanih naknada tužitelju po svim utuženim osnovima nematerijalne štete.

Iz revizije proizlazi da tužitelj dijelom navoda iznesenih u reviziji, u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, zapravo osporava zaključak drugostupanjskog suda i utvrđeno činjenično stanje preocjenjuje na svoj način. U odnosu na takve prigovore tužitelja treba reći da se radi o činjeničnim prigovorima te da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zbog toga navodi tužitelja kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

Odlučujući o osnovanosti revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ovaj revizijski sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda i razloge iznesene u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

Zagrebu, 3. svibnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.