Legislator Case Law & Legislation
Gzz-24/2002-2 AI generated

Criminal appeal dismissed; court ruled lower court correctly applied law on unpaid salary difference.

Case Number Gzz-24/2002-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court dismissed the State Prosecutor's request for protection of legality against a final judgment ordering the payment of unpaid salary differences to a firefighter. The prosecutor argued that new laws should retroactively invalidate the lower court's decision, but the court held that such laws cannot retroactively affect rights already acquired under previous legislation. Consequently, the lower court's determination that the employee was entitled to the salary increase for the specified period was upheld as legally sound.

Legislator headnote

AI generated

ZPP čl. 12. st. 1. i 2.; ZPP čl. 393.; ZPP čl. 408. st. 1. i 2.; Zakon o područjima posebne državne skrbi čl. 17.; Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi čl. 2. st. 2.; When a court resolves a preliminary question regarding the existence of a right, that decision has legal effect only in the specific lawsuit where it was decided, and new laws cannot retroactively alter rights already vested under prior statutes.

Keywords

AI generated
protection of legality preliminary question retroactive application salary difference state official rights legal effect of judgment unpaid wages

Cited Legislation

AI generated
ZPP čl. 12. st. 1. i 2.
ZPP čl. 393.
ZPP čl. 408. st. 1. i 2.
Zakon o područjima posebne državne skrbi čl. 17.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi čl. 2. st. 2.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 24/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz M. Z., zastupanog po punomoćnici M. M., odvjetnici iz T., protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupanog po Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, a ovo po Državnom pravobraniteljstvu Županije Šibensko-kninske, radi isplate, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 29. studenog 2001. godine broj G-DO-1269/01, protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Šibeniku od 22. listopada 2001. godine broj Gž-828/2001., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Drnišu od 28. prosinca 2000. godine, broj P-273/2000., u sjednici održanoj dana 01. srpnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti odbija se kao neosnovan. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju na ime razlike plaće za razdoblje od 1. svibnja 1997. godine do 31. rujna 2000. godine isplati iznos od 31.049,81 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je pobliže označeno u izreci te presude, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 3.630,32 kuna, sve u roku od 8 dana.

Presudom Županijskog suda u Šibeniku kao drugostupanjskog odbijena je, točkom I. izreke, žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženik obvezan tužitelju na ime razlike plaća za razdoblje od 1. svibnja 1997. godine do 30. lipnja 2000. godine isplatiti iznos od 27.943,12 kuna s pripadajućim zakonskim kamatama, dok je, rješenjem u točci 2. izreke, za iznos od 3.106,69 kuna s pripadajućim kamatama, kao i u odluci o parničnom trošku, prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Protiv navedene presude Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj u odgovoru na podignuti zahtjev za zaštitu zakonitosti predlaže zahtjev odbiti kao neosnovan, a tužitelju naknaditi troškove odgovora.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja (koji je kod tuženika zaposlen na službeničkom mjestu vatrogasac u Policijskoj upravi Šibensko-kninskoj, V. ispostavi D.) za isplatu razlike plaće u visini od 25% od plaće koja mu pripada.

Prvostupanjski sud odlučio je o tužbenom zahtjevu na način da je o postojanju prava tužitelja na uvećanu plaću koja mu pripada prema odredbama citiranog zakona riješio kao o prethodnom pitanju, jer nije bilo sporno da posebnu odluku o tome tuženica nije donijela do zaključenja glavne rasprave u ovoj parnici.

U zahtjevu za zaštitu zakonitosti ističe se, kako je prema odredbi čl. 5. st. 2. Zakona o državnim službenicima i namještenicima i o plaćama nositelja pravosudnih dužnosti ("Narodne novine" br. 74/94, 86/94, 7/95 i dr. – u daljnjem tekstu: ZDSN) određeno da rješenje kojim se odlučuje o svim pitanjima primanja u državnu službu, prestanku službe, postavljenju odnosno imenovanju i razrješenju, te položaju, pravima, obvezama i odgovornosti državnih službenika predstavlja upravni akt. To znači, da upravna tijela moraju odlučiti o zahtjevu tužitelja za utvrđenje prava na povećanu plaću, i takva odluka ima značenje upravnog akta. Tek po donošenju takve odluke od strane nadležnog tijela, tužitelj bi imao pravo sudskim putem tražiti isplatu utvrđenog povećanja plaće. U zahtjevu za zaštitu zakonitosti se nadalje navodi da su i pooštreni zakonski uvjeti za ostvarenje prava na povećanu plaću Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi (“Narodne novine”, br. 73/00) i to odredbom čl. 2. st. 2. tog Zakona, a čl. 17. istog da je propisano da će se pokrenuti postupci dovršiti po odredbama tog izmijenjenog zakona.

Ovaj sud smatra da izraženo pravno stajalište nema uporišta u odgovarajućim odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99 – dalje: ZPP)

Odredbom čl. 12. st. 1. i 2. ZPP propisano je da, kad odluka suda ovisi o rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim zakonom nije drugačije određeno, a odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.

Dakle, o takvom pitanju koje se svodi na ocjenu, da li neko pravo tužitelju pripada temeljem samog zakona (u konkretnom slučaju prema čl. 19. ZPP DS), kada nadležno tijelo o njemu nije odlučilo (a sam podnositelj zahtjeva ističe da za sada ne postoji valjan pravni osnov za potraživanje tužitelja, dakle rješenje o pravu na povećanu plaću), nema zapreke da o tom kao o prethodnom pitanju odluči sud, kako je postupio u ovom slučaju.

Drugostupanjski sud je i po pravnom stajalištu ovog revizijskog suda pravilno primijenio materijalno pravo kad je zaključio da tužitelju pristoji pravo na uvećanu plaću za razdoblje od 01. svibnja 1997. do 30. lipnja 2000. godine, jer su se za to ostvarile pretpostavke iz odredbe čl. 19. Zakona o područjima posebne državne skrbi (“Narodne novine”, br. 44/96 i 124/97). Odredba čl. 17. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi (“Narodne novine”, br. 73/00) može se primijeniti, kako to pravilno zaključuje i nižestupanjski sud od trenutka njegovog stupanja na snagu, odnosno ista se ne može odnositi na one postupke u kojima se traži kondemnatorna zaštita radi ispunjenja dospjele obveze nastale na temelju ranijeg ZPPDS. Njegove odredbe ne mogu se u takvom slučaju primjenjivati retroaktivno i dirati u već stečena prava.

Prema tome, budući da se nije ostvario razlog naveden u zahtjevu za zaštitu zakonitosti, pa kako se sud pri odlučivanju o zahtjevu za zaštitu zakonitosti dužan ograničiti samo na ispitivanje povreda koje državni odvjetnik ističe u svom zahtjevu (čl. 408. st. 1. ZPP), to je u smislu odredbe čl. 408. st. 2. ZPP u vezi s čl. 393. ZPP, valjalo zahtjev za zaštitu zakonitosti odbiti kao neosnovan.

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na zahtjev za zaštitu zakonitosti jer isti nije bio potreban radi vođenja postupka, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 01. srpnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.