Rev-2619/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2619/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Z., Z., protiv tuženice C. o. d.d., F. Z., koju zastupa punomoćnica A. K., diplomirana pravnica kod tuženice, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn- 2838/09-2 od 9. studenoga 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4344/08 od 18. veljače 2009., 2. rujna 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženice C. o. d.d.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z. isplatiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iznos od 10.319,06 kn s zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2008. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda te je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnijela tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 1. i t. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži reviziju, preinači nižestupanjske presude, podredno ukine pobijane presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova sudske pristojbe na reviziju.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima ili na odjelnoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi-osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava-trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz stavka 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Iz sadržaja podnesene revizije razvidno je da tuženica nije niti određeno postavila procesnopravno ili materijalnopravno pitanje koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a time nije niti dala razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Pritom valja naglasiti da tuženica u reviziji ukazujući na pogrešan pristup nižestupanjskih sudova u definiranju pojma štete u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima i pogrešnu primjenu čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima zapravo ističe prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, koji, kao i prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka ne predstavljaju razloge zbog kojih se može izjaviti revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Naime, sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a u slučaju izvanredne revizije ovaj sud se ograničava samo na ispitivanje pobijane presude samo zbog pitanja zbog kojeg je ona i izjavljena.

Stoga kada takvog pitanja u reviziji nema niti ono nije jasno formulirano ne postoji niti uvjeti za njenu dopuštenost.

Iz navedenih razloga se takva revizija tuženice ukazuje nedopuštenom, zbog čega ju je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 2. rujna 2015.

Sudac:

Đuro Sessa, v.r.