I Kž-302/2011-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 302/11-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i sudske savjetnice Jasmine Štrucelj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. V., zbog kaznenog djela iz čl. 507.200 Kentucky Revidiranih Zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenom protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 04. ožujka 2011., br. II-Kv-249/11-11-2 (Kir-4922/10), u sjednici održanoj 19. travnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 04. ožujka 2011., br. II-Kv- 249/11-11-2 (Kir-4922/10), kojim je utvrđeno da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje Sjedinjenim Američkim Državama opt. I. V. radi vođenja kaznenog postupka povodom optužnog prijedloga Okružnog suda Warren, države Kentucky, broj 02-CR-00068 od 23. siječnja 2002., za kazneno djelo ubojstva, protivno Kentucky Revidiranih Zakona 507.200.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Zagrebu utvrdio je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama iz čl. II. st. 1. Konvencije o izdavanju krivaca zaključene između Kraljevine Srbije i Ujedinjenih Američkih Država od 12. listopada 1901. godine (nastavno: Konvencija) i čl. 33. i čl. 34. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“, br. 178/04, nastavno: ZOMPO), za izručenje Sjedinjenim Američkim Državama, opt. I. V. zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 507.200 Kentucky Revidiranih Zakona (KRS), temeljem optužnog prijedloga Okružnog suda Warren, države Kentucky, broj 02-CR-00068 od 23. siječnja 2002., za kazneno djelo ubojstva, protivno Kentucky Revidiranih Zakona 507.200. koje odgovara kaznenom djelu izazivanja prometne nesreće, iz čl. 272. st. 3., u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 110/97, 27/98, 129/00, 51/01 i 71/06, nastavno: KZ).

Protiv tog rješenja podnio je žalbu opt. I. V. putem branitelja D. Đ., odvjetnika iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se utvrdi da nije udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

I Kž 302/11-5

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, vratilo je spise Vrhovnom sudu Republike Hrvatske uz podnesak od 31. ožujka 2011, br. KŽ-DO-524/11, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 398. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, nastavno: ZKP) po službenoj dužnosti razmotrio je li za donošenje pobijanog rješenja prvostupanjski sud bio stvarno nadležan, da li je pobijano rješenje donio u propisanom sastavu, je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, odnosno postoje li povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 361. st. 1. toč. 11. ZKP, pri čemu nije našao da bi bile ostvarene neke od navedenih povreda kaznenog zakona ili povrede odredaba kaznenog postupka, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Suprotno stajalištu žalitelja, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje stranca opt. I. V., inače državljanina Republike Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela ubojstva, protivno Kentucky Revidiranih Zakona 507.200, povodom optužnog prijedloga Okružnog suda Warren, države Kentucky, broj 02-CR-00068 od 23. siječnja 2002., pri čemu je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje zakonskih pretpostavki iz čl. II. st. 1. Konvencije, koje je Republika Hrvatske pravni sljednik, kao i pretpostavki iz čl. 33. i čl. 34. ZOMPO.

Navodima žalbe nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

U odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Žalitelj smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP i iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, jer je nepozivanjem branitelja optuženika na sjednicu vijeća, prvostupanjski sud uskratio optuženiku pravo na obranu, budući da branitelj nije mogao pred vijećem dati potrebna razjašnjenja pojedinih odlučnih činjenica, te da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima, koji o odlučnim činjenicama nisu jasno navedeni već su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a postoji i proturječnost između onoga što se navodi u razlozima o sadržaju isprava i samih tih isprava.

Protivno tome, činjenica je da se s jedne strane radi o odlučivanju na sjednici vijeća, na temelju odredbe čl. 20. st. 2. ZKP, u vezi čl. 56. st. 1. ZOMPO, gdje nije propisana obveza pozivanja stranaka na sjednicu vijeća, a s druge strane žalitelj gubi iz vida činjenicu da se bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se poziva odnosi na povredu prava obrane na glavnoj raspravi, što ovdje očigledno nije slučaj.

Isto tako, protivno navodima u žalbi, prvostupanjski sud je dao potpune i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, posebno u odnosu na primjenu propisa na temelju kojih je utvrđeno postojanje zakonskih pretpostavki za izručenje; u odnosu na djelo za koje se izručenje traži (identitet norme) te u odnosu na postojanje formalnih pretpostavki za traženje izručenja.

I Kž 302/11-5

Tako, pravilno nalazi prvostupanjski sud da iz zamolbe Sjedinjenih Američkih Država za izručenje stranca I. V. radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela ubojstva iz Kentucky Revidiranih Zakona 507.200, proizlazi da su ispunjene pretpostavke iz čl. II. st. 1. Konvencije, koje je Republika Hrvatska pravni sljednik, po kojoj je izručenje dopušteno, između ostalih djela i za zločinstvo i prijestup ubojstva, podrazumijevajući ubojstvo na podmukao način, ubojstvo roditelja, ubojstvo djece i trovanje, pokušaj ubojstva te obično ubojstvo ako je namjerno, budući da je kazneno djelo za koje se tereti opt. I. V., u skladu sa zakonima zemlje koja izručenje traži (SAD), kažnjivo kao kazneno djelo ubojstva, iako je zapravo smrt oštećene K. L. nastala kao posljedica prometne nesreće koju je upravljajući svojim motornim vozilom, bezobzirnim ponašanjem izazvao opt. I. V., vozeći prekomjernom brzinom od 148 km/h, na mjestu gdje je brzina ograničena na 88,5 km/h, u alkoholiziranom stanju sa koncentracijom alkohola u krvi od 0,15 g/100ml ( list 154 spisa).

Nastavno, prvostupanjski sud pravilno nalazi i da su ispunjene pretpostavke za izručenje Sjedinjenim Američkim Državama, opt. I. V. i na temelju čl. 33. i 34. ZOMPO, na primjenu kojeg upućuje upravo Konvencija, budući da u čl. III. st. 3. propisuje da će „… izdavanje begunaca prema propisima ovog Ugovora vršit će se kako u Srbiji tako i u Ujedinjenim državama saobrazno zakonima koji određuju izdavanje, imaju zakonsku silu u državi od koje je izdavanje traženo…“. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da djelo za koje se izručenje traži, koje je u skladu sa zakonima te države kažnjivo kao ubojstvo, sukladno odredbi čl. 34. ZOMPO sadrži sva bitna obilježja kaznenog djela i prema domaćem pravu, odnosno da cjelina sadržaja bića tog kaznenog djela, suštinski i u svim odlučnim okolnostima odgovara sadržaju kaznenog djela izazivanja prometne nesreće, iz čl. 272. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, nastavno: KZ). Naime, upravo već istaknuti činjenični sadržaj djela iz zamolbe Sjedinjenih Američkih Država, da je opt. I. V. vozeći prekomjernom brzinom od 148 km/h, gdje je brzina ograničena na 88,5 km/h, u alkoholiziranom stanju sa koncentracijom alkohola u krvi od 0,15 g/100ml, izazvao prometnu nesreću, kojom je prouzročena smrt jedne osobe, ošt. K. L., omogućava da se ovo djelo, koje se u državi moliteljici označava kao ubojstvo, podvede pod kaznenopravnu normu iz čl. 272. st. 3. KZ.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ukazuje žalba optuženika.

U odnosu na povrede kaznenog zakona

Neosnovano optuženik ističe žalbenu osnovu povredu kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 4. ZKP, smatrajući da je uz Konvenciju, koja ne predviđa izručenje za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće, primijenjen i zakon koji se ne može primijeniti (ZOMPO), iako je navedena Konvencija sukladno odredbi čl. 140. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po pravnoj je snazi iznad zakona. Neosnovano ističe i žalbenu osnovu iz čl. 368. toč. 3. ZKP, smatrajući da se u ovom slučaju radi o kaznenom djelu iz čl. 272. st. 4. KZ, s propisanom kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina, te da je na temelju čl. 19. st. 1. alineja 4. KZ nastupila zastara kaznenog progona, jer nisu poduzimane nikakve radnje kaznenog progona prema izručeniku.

I Kž 302/11-5

Naime, kako je već istaknuto, primjena odredaba ZOMPO, proizlazi upravo iz čl. III. st. 3. Konvencije, te time nije počinjena povreda kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 4. ZKP.

Isto tako, pravilno prvostupanjski sud nalazi da nije nastupila zastara kaznenog progona, jer djelo za koje država moliteljica traži izručenje, sadrži bitna obilježja kaznenog djela i prema domaćem pravu i to onog iz čl. 272. st. 3. KZ, počinjenog 30. studenog 2001., za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina, za koje po odredbi čl. 19. st. 1. alineja treća, zastara kaznenog progona nastupa protekom deset godina od počinjenja djela (30. studenog 2011.), odnosno po odredbi čl. 20. st. 6. KZ, zastara kaznenog progona nastupa u svakom slučaju kad protekne dvaput onoliko vremena koliko je prema zakonu određena zastara kaznenog progona (u ovom slučaju tek 30. studenog 2021.). Stoga nije počinjena niti povreda kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 3. ZKP.

U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesnom i svestranom ocjenom svih okolnosti i činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje koje opravdava zaključak da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje Sjedinjenim Američkim Državama, opt. I. V. radi vođenja kaznenog postupka povodom optužnog prijedloga Okružnog suda Warren, države Kentucky, broj 02-CR-00068 od 23. siječnja 2002., za kazneno djelo ubojstva, protivno Kentucky Revidiranih Zakona 507.200, za koji je dao logične i uvjerljive razloge o svim odlučnim i važnim činjenicama, koje u cijelosti prihvaća Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud i na njih upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja – da zamolba za izručenje sadrži sve potrebne podatke iz čl. 43. ZOMPO; da postoji identitet norme, koji proizlazi iz načela uzajamnosti (obostrane kažnjivosti), iz čl. 34. ZOMPO; da je utvrđen identitet stranca čije se izručenje traži te činjenica da nije državljanin Republike Hrvatske (već je državljanin Republike Bosne i Hercegovine i Republike Srpske); da djelo za koje se traži izručenje nije počinjeno na području Republike Hrvatske niti protiv njezinog državljanina; da nije nastupila zastara kaznenog progona prije nego je pritvoren, te da nema drugih smetnji za izručenje iz čl. 35. ZOMPO.

Slijedom navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, sukladno odredbi čl. 390. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 19. travnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Štrucelj, v.r.

Damir Kos, v.r.