Rev-1733/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1733/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan- Maoduš kao predsjednika vijeća, te Djordja Bjegovića, Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja - protutuženika M.E. iz U., i M.B. iz U., protiv tuženika - protutužitelja P.A. iz T. i dr. radi utvrdjenja prava vlasništva nekretnina odnosno utvrdjenja opstojnosti prava služnosti, odlučujući o reviziji protutužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli br. Gž-1161/91 od 6. prosinca 1991. godine, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Pazinu br. P-30/91 od 8. srpnja 1991. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 5. studenog 1992. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija protutužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom Općinskog suda u Pazinu br. P-30/91 od 8. srpnja 1991. godine odbijen je protutužbeni zahtjev na utvrdjenje opstojnosti prava služnosti prolaza pješke preko kat. čestice br. 40/1 i 40/2 upisane u z.k.ul. 264 k.o. T. te kat. čest. 80/1 i 80/2 upisane u z.k. ul. 236 k.o. T., a u korist katastarskih čestica 40/1, 40/2 i 40/4, pa da su slijedom toga protutuženici dužni izdati protutužitelju valjanu tabularnu ispravu za upis toga prava u zemljišnim knjigama.

Drugostepenom presudom Okružnog suda u Puli br. Gž-1161/91 od 6. prosinca 1991. godine, odbijanjem žalbe protutužitelja, navedena presuda je potvrdjena.

Protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu protutužitelj je pravovremeno izjavio reviziju (odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br.

53/91 - kao zakon Republike Hrvatske) i to, kako se razabire, jedino zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže, da "dobije pravo služnosti". Naime, u reviziji se od odlučnih okolnosti navodi samo to da su preci zamijenili nekretnine, ali i "narekli pravo služnosti".

Rev 1733/92

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostepeni je sud - u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku - dostavio protivnoj stranci i javnom tužitelju nadležnom za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, medjutim, protivna stranka nije odgovorila na reviziju, niti se republički javni tužitelj izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Iako je revizija u ovom predmetu izjavljena jedino zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kako to proizlazi iz uvodno označenih navoda, ipak je neophodno konstatirati da u postupku nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku. To zato što na tu bitnu povredu, kako to proizlazi iz odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Pobijana je odluka zakonito donesena, dakle, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

Pravo služnosti može se steći na jedan od zakonom predvidjenih načina. Protutuženi (samo) upućuje na sporazum ugovornih stranaka o tome. No, stvarna se služnost zasniva, izmedju ostaloga, pravnim poslom, ugovorom (proizlazi iz odredbe čl. 51. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, koji je, preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima - "Narodne novine" br. 53/91 -kao zakon Republike Hrvatske, a jednako je tako bilo predvidjeno i pravnim pravilima bivšeg OGZ-a). Pravni posao, ugovor, tek je pravna osnova, a za stjecanje prava sporne služnosti neophodan je i način stečenja - upis u zemljišnu knjigu (arg. iz odredbe čl. 52. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima). Nedvojbeno je da sporna služnost nije upisana u zemljišnim knjigama, dakle, manjka konstitutivni elemenat za stjecanje. Sam ugovor pri tome, a govori se o tome zato što je tužbenim zahtjevom zatraženo (i) izdavanje tabularne isprave za upis prava u zemljišnim knjigama, ostaje u području obveznopravnog odnosa. Na zaključak o zakonitosti pobijane odluke ta okolnost ne utječe zato što u toku redovnog postupka postojanje ugovora nije ustanovljeno, nije utvrdjeno. Na njegovo postojanje ne upućuje niti jedan od izvedenih dokaza, protutužitelj ih nije ni predlagao, pa čak ni sada ne spominje neki dokaz o tome (što, doduše, više i ne bi mogao, s obzirom na odredbu čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja) ili bilo kakove okolnosti koje bi na zaključenje valjanog ugovora o zasnivanju služnosti makar samo upućivale.

Valjalo je stoga, temeljem odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku, reviziju odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 5. studenog 1992.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš v.r.