Revr-128/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-128/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. C. iz L. D., zastupanog po punomoćnici G. M., pravnom zastupniku SSSH, Povjereništvo Varaždinske županije, protiv tuženika M. i. V. d.d. V., zastupanog po punomoćniku T. R., odvjetniku u V., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu, broj: Gž-859/02 od 09. rujna 2002. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, broj: P-1774/01 od 12. lipnja 2002. godine, u sjednici održanoj 20. svibnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Varaždinu, broj: Gž-859/02 od 09. rujna 2002. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Varaždinu, broj: P-1774/01 od 12. lipnja 2002. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na poništenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 09. studenog 2001. godine i vraćanje tužitelja na rad na poslove "tokar IV", te je ujedno tužitelj obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak od 1.464,00 kn. Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužitelj je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, a kako na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revident makar i opisno ne ukazuje, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, te njegovo vraćanje na rad kod tuženika.

Tužitelj naime smatra da je njegovo konkretno postupanje pogrešno ocijenjeno osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa, a zbog koje da nastavak njegovog radnog odnosa kod tuženika ne bi bio moguć, zbog čega smatra da je odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita.

Ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio, a ta utvrđenja prihvaća i drugostupanjski sud:

- da je tužitelj radeći kod tuženika na obradi trupaca od specijalnog materijala (nabavljeni iz inozemstva u određenoj količini) četiri trupca spremio u svoj alatni ormar,

- da je trupce spremio u alatni ormar po osobnom nahođenju, bez da je za to dobio uputstvo od tuženika,

- da idućih dana tužitelj nije izvadio trupce iz alatnog ormara, a radi njihove obrade, već

- da su isti pronađeni od strane tuženika, a kada je ovaj, uočivši njihov nedostatak vršio preglede radnog prostora uključujući alatne ormare radnika.

Temeljem prednjih utvrđenja takvo postupanje tužitelja u smislu neovlaštenog raspolaganja imovinom tuženika, pravilno je u konkretnom slučaju ocijenjeno osobito teškom povredom radne obveze, a zbog koje nastavak rada tužitelja kod tuženika nije moguć.

Time su ostvarene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 54/95, 65/95, 17/01), kako su to pravilno ocijenili nižestupanjski sudovi.

Naime, zadržavanje te sklanjanje u alatni ormar trupaca specijalnog materijala nabavljenih i namijenjenih od strane tuženika za konkretnu obradu, a što je tužitelj kao radnik tuženika znao, doista je ponašanje za koje nema opravdanja i koje ima sva obilježja osobito teške povrede radne obveze, zbog koje je nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika doista nije moguć.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci, sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 20. svibnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.