I Kž-355/2013-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 355/13-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te mr. sc. Branka Brkića i Lidije Grubić Radaković kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. A. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 90. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07,152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbama okr. A. B., okr. I. I. i okr. P. P., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj Kov-59/12 od 10. travnja 2013., u sjednici održanoj dana 5. lipnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Žalbe okr. A. B., okr. I. I. i okr. P. P. odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola broj Kov-59/12 od 10. travnja 2013. odbijen je prijedlog branitelja okr. I. I. i okr. P. P. za izdvajanje iz spisa Zapisnika o pretrazi pokretne stvari - mobitela I. R., Zapisnika o pretrazi pokretne stvari - fotoaparata Ž. B., zapisnika o prepoznavanju po svjedocima R. F., M. T., Ž. B., J. Č., D. M., D. B. i J. Ž., kao i dijelova iskaza tih svjedoka vezano uz prepoznavanje, kao nezakonitih dokaza.

Protiv tog rješenja žalbu su podnijeli:

-okr. A. B., po branitelju M. I. odvjetniku u P., uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje;

-okr. I. I. po braniteljici M. B., univ. spec. crim., odvjetnici u P., uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje;

I Kž 355/13-5

-okr. P. P. po braniteljima P. J., odvjetniku u P., te Ž. H., odvjetniku u R., uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U žalbi je zatražio obavijest o sjednici vijeća na što po zakonu nema pravo. Izjašnjavajući se o žalbama Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, po zamjeniku Darku Klieru, podneskom broj KŽ-DO-633/13 od 16. svibnja 2013. predlaže žalbe odbiti kao neosnovane.

Žalbe okr. A. B., okr. I. I. i okr. P. P. nisu osnovane.

Naime, u ovom predmetu prvo sporno je da li su zapisnici o pretrazi mobitela građana I. R. i o pretrazi fotoaparata građana Ž. B. dokazi koji su nezakoniti i koji bi bili pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane.

U tom smislu valja odmah istaknuti da nije riječ o pretrazi predmeta koji pripadaju optuženicima, pa prema tome ne mogu se primijeniti niti one zakonske odredbe koje se odnose na pretrage optuženika odnosno predmeta koji im pripadaju, pa da bi se eventualno propustilo optuženike upozoriti na njihovo pravo da se služe svojim materinjim jezikom (slovenski), a niti na pravo na branitelje.

Stoga su neosnovane žalbe protiv onog dijela rješenja koji se odnose na zapisnike o pretrazi navedenih pokretnih stvari.

Drugo je sporno pitanje je da li su nezakoniti dokazi zapisnici o prepoznavanju okrivljenika po naprijed navedenim svjedocima, zato što je prepoznavanje izvršeno, a da se optuženike, na jeziku koji oni razumiju (slovenski jezik), nije upozorilo da imaju pravo na branitelja, imajući u vidu činjenicu da su na hrvatskom jeziku upozoreni da imaju pravo na branitelja, kojeg su se odrekli. Prvostupanjski sud smatra da nije riječ o nezakonitim dokazima, dok se u žalbama tvrdi suprotno, pri čemu se žalbe pozivaju na kršenje odgovarajućih odredaba međunarodnog i domaćeg prava kojima se jamči pravo obrane.

U tom smislu valja reći da Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u čl. 6. jamči minimalna prava obrane svakoga tko je optužen za kazneno djelo. Prema odredbi čl. 6. st. 3. a., b., c., d. i e. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, svatko optužen za kazneno djelo ima najmanje sljedeća prava:

-da u najkraćem roku bude obaviješten potanko i na jeziku koji razumije o prirodi i razlozima optužbe koja se podiže protiv njega,

-da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu svoje obrane,

-da se brani sam ili uz branitelje po vlastitom izboru, da ispituje i dade ispitati svjedoke optužbe i da osigura prisustvo ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoke optužbe

- i konačno na besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava u sudu.

I Kž 355/13-5

Izložena konvencijska odredba, koja predstavlja i dio pravnog poretka Republike Hrvatske, obzirom da je po pravnoj snazi iznad zakona, obvezuje tijela kaznenog progona u Republici Hrvatskoj da osobi koja je optužena za kazneno djelo osigura da potanko i na jeziku koje razumije bude obaviještena o prirodi i razlozima optužbe koja se podiže protiv njega, da ima pravo na branitelja i da ima pravo na besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik suda. Riječ je o pravima koja su ustanovljena u slučaju podizanja optužbe odnosno u slučaju pokretanja istrage protiv odgovarajuće osobe.

U konkretnom slučaju prepoznavanje optuženika kao eventualnih osoba koje bi mogle biti u svezi s počinjenim kaznenim djelom ubojstva organizirano je dijelom prije (po svjedocima R. F. i M. T.), a dijelom nakon ispitivanja okrivljenika (ostali svjedoci prepoznavanja). To znači da su svjedoci R. F. i M. T. prepoznavanje vršili prije nego što se ustanovilo postojanje osnovane sumnje da su žalitelji počinitelji predmetnih kaznenih djela, pa se okrivljenike i nije moglo niti trebalo upoznati sa pravima u postupku, a kada su prepoznavani po ostalim svjedocima već su bili ispitani i upoznati sa svim pravima pa tako i o pravu na prevođenje na slovenski jezik, te pravu na branitelja, pa su se poučeni o pravu na branitelja istog odrekli, ne tražeći da im se nalog o prepoznavanju prevede na slovenski jezik, što znači da su razumjeli nalog za dokaznu radnju prepoznavanja. Štoviše, okr A. B. se prilikom prvog ispitivanja odrekao prava na tumača. Već iz naprijed izloženih razloga zahtjev za izdvajane navedenih dokaza nije osnovan.

Ali i pored toga, a kako to pravilno smatra i prvostupanjski sud, nisu optuženici bili ti koji su vršili prepoznavanje počinitelja kaznenih djela, već su optuženici bili predmet prepoznavanja, zajedno s drugim osobama u vrsti za prepoznavanje.

Stoga je u takvim okolnostima i nije moglo doći do kršenja čl. 6. st. 3. toč. a. i e. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, neovisno o tome što optuženici koji su bili predmetom prepoznavanja nisu upozoreni da se u postupku mogu služiti svojim jezikom. Ovo tim prije što se u radnji prepoznavanja optuženike ništa niti ne pita, osobe koje vrše prepoznavanje ispituju se kao svjedoci, a optuženici koji se nalaze u vrsti za prepoznavanje ne mogu komunicirati sa svjedocima koji vrše prepoznavanje. O besprijekornosti dokazne radnje ispitivanja svjedoka prepoznavanja žalbe ništa ne govore te se ima smatrati da je samo prepoznavanje s aspekta upozorenja svjedocima izvršeno zakonito i korektno.

Što se tiče pouke o pravima iz čl. 239. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 i 143/12 – dalje u tekstu: ZKP/08) ista mora sadržavati obavijest o tome zašto se nekoga okrivljuje i koje osnove sumnje postoje protiv njega, da nije dužan iznijeti obranu niti odgovarati na pitanja, da ima pravo razgledati spise i dokaze, te da ima pravo na branitelja, koja pouka se prema čl. 239. st. 2. ZKP/08 daje okrivljeniku, između ostalog, i prilikom radnje prepoznavanja te prilikom naloga o pretrazi. Ta odredba je načelne naravi i primjenjuje se svrhovito, jer je nemoguće optuženiku primjerice predočiti zašto se okrivljuje ako radnja pretrage i radnja prepoznavanja predstavlja izvid koji će tek poslužiti kao dokaz radi eventualnog pokretanja istrage. U konkretnoj situaciji optuženika se nije moglo upozoriti na ono zašto se okrivljuje, niti da nije dužan iznijeti svoju obranu, da ima pravo razgledati predmete i dokaze jer je riječ o dokazu koji se tek pribavlja u formi dokazne radnje.

I Kž 355/13-5

Osim toga domaće pravo – ZKP/08 u odredbi čl. 250. ne propisuje da se zapisnik o pretrazi ne može upotrijebiti kao dokaz iz razloga što se okrivljenika nije upozorilo na pravo uporabe svog jezika.

A što se tiče prava na branitelja po vlastitom izboru prilikom vršenja radnje prepoznavanja, u spisu postoje nalozi o prepoznavanju i izjave optuženika kojim se oni odriču prava na branitelja prilikom radnje prepoznavanja, a osim toga eventualni propust da ga se upozori na to pravo ne čini zapisnik nezakonitim dokazom jer Zakon o kaznenom postupku takav dokaz izričito ne navodi kao nezakonit dokaz.

Konačno, kada je riječ o prepoznavanju prema odredbi čl. 301. st. 6. ZKP/08 tek ako okrivljenik obavlja prepoznavanje postupit će se prema čl. 273. tog Zakona, što znači da mu se tada, na jeziku koji razumije, daje pouka o pravima na branitelja, a ukoliko svjedok obavlja prepoznavanje postupit će se po čl. 288. st. 2. i 3. tog Zakona, što znači da će se svjedoka upozoriti na dužnost govorenja istine, posljedice lažnog iskaza te eventualno pravo da uskrati iskaz.

Po stanovištu ovog Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tijelo koje je obavljalo radnju prepoznavanja, prema izričitim odredbama Zakona o kaznenom postupku, nakon što su osumnjičeni za predmetna kaznena djela imalo je obvezu okrivljenike upozoriti na jeziku koji razumiju (na slovenskom jeziku) da imaju pravo na branitelja tijekom postupka, što je i učinjeno, te nije nužno da ih ponovno prilikom radnje prepoznavanja poučavaju o tim pravima, oni su nalog dobili na jeziku suda i ne tražeći prijevod odrekli su se branitelja, dok zapisnicima o prepoznavanju prije nego što su osumnjičeni, po prirodi stvari nije mogla prethoditi pouka o pravima.

Stoga, bez obzira što sve žalbe okrivljenika ispravno citiraju konvencijske odredbe te odredbe Zakona o kaznenom postupku koje reguliraju pretragu predmeta i radnju prepoznavanja iste nisu osnovane, te dokazi čije izdvajanje su okrivljenici predložili prvostupanjski sud s pravom odbija izdvojiti iz spisa jer nije riječ o nezakonitim dokazima.

Prvostupanjski sud nije počinio niti bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1. toč. 3. ZKP/08, kao što se to tvrdi u žalbama svih trojice okrivljenika. Naime, ta povreda postupka može se počiniti ako sud pri pripremanju rasprave ili u tijeku rasprave ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog Zakona ili je na raspravi povrijedio pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu. U konkretnom slučaju ne radi se o povredi pri pripremanju rasprave, niti u tijeku rasprave, a niti pri donošenju presude.

Slijedom izloženog, a nalazeći da žalbe sve trojice okrivljenika nisu osnovane, valjalo je temeljem odredbe čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 5. lipnja 2013.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.