Rev-x-73/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev x-73/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari I-tužitelja N. D. iz D. S., i II-tužitelja S. D. iz S. Nj.F.A.M.koje zastupa punomoćnik T. R., odvjetnik u Z., protiv I-tuženika A. K. i II-tuženika A. Š., oba iz D. S., koje zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1250/07 od 21. listopada 2009., kojim je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Dugom Selu poslovni broj P-316/89

od 18. travnja 2006., 30. kolovoza 2010.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja N. D. i S. D. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Odbija se I. tužitelj N. D. s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, a koji glasi: „Utvrđuje se da je nagodba od 20. travnja 1984. godine sačinjena u spisu ovog suda posl. br. R1-15/84 sastavljena između tužitelja D. N. iz D. S., … i tuženika K. A. i Š. A., oba iz D. S. … ništava.".

II. Odbijaju se tužitelji sa dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim na utvrđenje da su suvlasnici na ravne dijelove dijela kč.br. 1026/6, oranica G., površine 402 čhv, upisana u zk.ul.br. 1524, k.o. P., označenog u skici slovima B,C, D, a sa jugozapadne strane za 48 cm u obliku trokuta koji zatvara u suprotnoj strani u nespornoj točki D, a koji dio zemljišta su tuženici K. A. i Š. A. dužni predati tužiteljima D. N. i D. S. u roku od 15 dana.

III. Tužitelji su dužni tuženicima solidarno naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.495,70 kn u roku od 15 dana.“

Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„Tužba II tužitelja S. D. podnesena protiv I. tuženika A. K. i II tuženika A. Š. radi utvrđenja ništavosti nagodbe od 20.04.1984. godine sačinjene u spisu broj R1-15/84 se odbacuje.“

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba I-tužitelja N. D. i II-tužitelja S. D. kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda, a drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba II-tužitelja S. D. kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužitelji su podnijeli tzv. izvanrednu reviziju temeljem čl. 382. st. 2. toč. 1., 2., 3. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08 - dalje: ZPP). Predlažu da se pobijana presuda i rješenje preinače na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, te obveže tuženike na naknadu parničnog troška tužiteljima.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj sjednici ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava - trebalo preispitati sudsku praksu.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP)

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti izvanredne revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U konkretnom slučaju revidenti u naprijed navedenom pravcu navode da je pravno pitanje zbog kojeg se podnosi predmetna revizija: pitanje ništavosti pobijane nagodbe, te pitanje ostvarivanja jačeg prava - prava vlasništva (u parnici) u svezi s postupkom uređenja međe.

Također, kao razlog zbog kojeg smatraju ta pitanja važnim za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana navode da bi u slučaju opstojnosti pobijane presude i rješenja „bilo dovedeno u pitanje pravo vlasništva i značaj istog prava, sve u svezi s elementarnim načelima kako stvarnog, tako i obveznog prava, ali i procesnih ovlaštenja koja izviru iz vlasničkog prava u pravcu na ostvarivanje jačeg prava u parnici, sve između ostalog i u režimu ustavnopravnog jamstva naznačenih prava“.

Međutim, ovako općenito navedena pravna pitanja (nedovoljno određena i individualizirana) i općenito navedeni razlozi zbog kojih revidenti smatraju da bi se neko pravno pitanje trebalo u konkretnom predmetu smatrati važnim u smislu čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP nisu dovoljni za dopuštenost revizije, jer zbog nedovoljne određenosti revizijski sud nije u mogućnosti niti ocijeniti jesu li ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u tom smislu.

Pri tome treba naglasiti da revidenti, pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. toč.1.-4. ZPP, u reviziji ne upućuju na postojanje niti jednog od razloga odnosno slučajeva koji su primjerice (egzemplifikativno) navedeni u toj zakonskoj odredbi, a niti na neke druge slučajeve izvan tih primjerice navedenih.

Prema tome, predmetna revizija ne sadrži ono što su na temelju čl. 382. st. 3. ZPP revidenti bili dužni navesti za ocjenu dopuštenosti revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP, pa nije dopuštena.

Zbog toga je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 30. kolovoza 2010.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v.r.