Rev-2874/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2874/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakullća, Ilije Čuljata, Augusta Husinca i Gordane Gasparini, kao članova vijeća u građansko- pravnoj stvari tužitelja V. R. iz P., koga zastupa M. M., odvjetnik u B., protiv tuženika; 1. V. F. pok. I., nepoznata boravišta, zastupanog po B. B., socijalnoj radnici Centra za socijalni rad P. kao staratelju za poseban slučaj, 2. V. V., pok. R. iz A., zastupanog po S. L., 3. S. L. r. V., pok. R. iz O., zastupane po punomoćniku H. M., odvjetniku u O., te G. M. i G. D., odvjetnicima iz Lj., 4. M. M. iz L., nepoznata boravišta, zastupana po T. D., socijalnoj radnici Centra za socijalni rad P., kao staratelju za poseban slučaj, te Općine Pazin kao umješača na strani tuženika, zastupane po OJP, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 27. lipnja 1991. br. Gž-716/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu od 29. ožujka 1991. br. P-11/91-91-9, u sjednici održanoj dana 7. travnja 1992.

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostepenom odlukom potvrđena je prvostepena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev a kojim je tužitelj zahtijevao utvrđenje da je po osnovi dosjelosti i nasljeđivanja zajedno sa svojim pravnim prednicima stekao pravo vlasništva na nekretninama pobliže naznačenim u izreci prvostepene presude.

Protiv pravomoćne drugostepene odluke reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se revizija prihvati, obje odluke ili preinače ili ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno niti se Javni tužitelj Republike Hrvatske izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Sudovi su odbili tužbeni zahtjev jer nalaze da tužitelj dosjelošću nije stekao pravo vlasništva na spornim nekretninama jer da on i njegov otac nisu bili savjesni posjednici spornih nekretnini budući da su u ostavinskim postupcima iza pok. djeda I. i oca R. znali da su te sporne nekretnine osim njima pripale i drugim nasljednicima. Iako smo znali da su sporne nekretnine pripale i drugim nasljednicima nesavjesni posjednici spornih nekretnina nismo, kako to tvrdi žalitelj jer je na osnovi iskaza svjedoka B. M. i T. E. i oporuke djeda I. evidentno da su prednici tužitelja još za života djeda I., namireni u svojim nasljedničkim dijelovima. Prema tome ako postoji nesavjesnost onda je ona na strani tuženika, a ne i tužitelja. Zato, po mišljenju revidenta naknadno pronađena oporuka i pored svih spomenutih razloga predstavlja dokaz da on i njegov otac R. nisu nesavjesni posjednici spornih nekretnina, a donesena rješenja o nasljeđivanju ne predstavljaju i nisu jedini osnov za odluku o savjesnosti odnosno nesavjesnosti u čemu i nalaze revizijsko opravdanje.

Revident nije u pravu. U postupku je utvrđeno i među strankama nisu sporne važne činjenice da je djed tužitelja V. I. umro … 1945. godine iza koga je provedena ostavinska rasprava, a rješenjem o nasljeđivanju od 8. 12. 1970. i 9. 6. 1971. godine sva sporna imovina uručena je njegovim zakonskim nasljednicima ocu tužitelja V. R. u 2/6 dijela, koliko i I-tuženiku V. F. te V. V. i S. L. svakom u 1/6 dijela (II i III tuženici). Otac tužitelja V. R., koji je naslijedio svog oca u 2/6 dijela na spornoj imovini, umro je 28. rujna 1971. godine iza koga je takodjer proveden ostavinski postupak, a na osnovi rješenja o nasljeđivanju od 23. 11. 1972. godine broj O-346/71. po osnovi oporučnog nasljedstva tužitelj je proglašen nasljednikom. Kraj takovih za ovaj spor i odlučnih činjeničnih utvrđenja pravilna je ocjena sudova da tužitelj nije bio osoba koja je ostvarivala neka prava u ostavinskom postupku iza pok. djeda I. već njegov otac i drugi nasljednici zbog čega i nema pravo iza djeda ostvarivati neka prava po osnovi naknadno pronađene djedove oporuke. Nadalje, kraj činjenice da je tužitelj znao tko su nasljednici, koju su imovinu i u kom dijelu naslijedili iza pok. V. I. kako to i sam sada u reviziji ističe, ali iz toga izvodi pogrešan zaključak,valja odgovoriti da baš zbog toga na njegovoj strani postoji nesavjesnost, a takav posjednik (posjed tužitelja na spornoj imovini nije sporan) ne može dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnina bez obzira na to koliko je trajao njihov posjed, zbog čega posebni navodi tužitelja o njegovom dugotrajnu posjedu sporne imovine nije od uticaja na pravilnost i zakonitost donesenih odluka.

Kako nije došlo do povreda materijalnog prava to je reviziju tužitelja kao neosnovanu trebalo odbiti (član 393. ZPP-a, "NN" br. 53/91).

U Zagrebu, 7. travnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.