Rev-509/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-509/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića, i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz L., koga zastupa punomoćnik I. D., odvjetnik iz L., protiv tuženika P. A. iz L. koga zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik iz L., radi povrata osobnog automobila, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž-335/97 od 07. travnja 1997. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Marofu, posl. br. P-6/96 od 11. veljače 1997. godine, u sjednici održanoj dana 28. ožujka 2001. godine

p r e s u d i o je:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž-335/97 od 07. travnja 1997. godine, potvrđena je presuda Općinskog suda u Novom Marofu, posl. br. P-6/96 od 11. veljače 1997. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio od tuženika predaju u posjed osobnog automobila marke “Mercedes”, pobliže opisanog u izreci prvostupanjske presude, te da mu naknadi trošak opomene i parničnog postupka.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju nazvanu “žalba”, ne navodeći u njoj relevantne razloge, ali kako se iz sadržaja revizije može zaključiti revidira zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91 i dr. - dalje ZPP), ovaj sud nalazi da nije učinjena bitna povreda

odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Sudovi nižeg stupnja utvrdili su sve sporne i odlučne činjenice i okolnosti o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, te su pravilnom primjenom odredbe čl. 7. i 8. ZPP-a za to svoje uvjerenje dali valjane i potrebne razloge.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da su stranke sklopile usmeni ugovor o zamjeni vozila, prema kojem je tužitelj prodao i predao u posjed tuženiku svoj automobil marke “Mercedes” za kupoprodajnu cijenu od 3.700 DEM, s time da je tuženik tužitelju na ime kupoprodajne cijene predao u vlasništvo i posjed svoj osobni automobil marke “Renault 18” zajedno sa dokumentima vozila, i još na ime razlike vrijednosti vozila doplatio 1.200,00 DEM. Utvrđeno je da je tuženik naknadno prodao vozilo marke “Mercedes” trećoj osobi Hajdinjak Ivanu, te mu predao isto vozilo u posjed, zajedno sa dokumentima vozila. Također je utvrđeno da je tužitelj uzeo dokumente vozila “Mercedes”, ušavši u vozilo rezervnim ključem, kada je bilo parkirano ispred kuće H.I.. Navedene činjenice nižestupanjski sudovi utvrdili su saslušanjem svjedoka H.I., H.J., Z.M., K.D., P.S. i M.M., te saslušanjem stranaka, pa su po ocjeni ovog revizijskog suda, s pravom mogli, što su i učinili, prihvatiti tako postignute rezultate u odnosu na sporne i odlučne činjenice.

Naime, nije u pravu tužitelj kada smatra da se nije radilo o zamjeni vozila, te da nije uzeo pod račun vozilo tuženika. Iz gore opisanog ponašanja stranaka u konkretnom slučaju, kada stranke jedna drugoj predaju u posjed svoja vozila zajedno sa ključevima i dokumentima vozila, proizlazi da su stranke u cijelosti realizirale i konzumirale gore dogovoreni pravni posao (čl. 552. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – ugovor o razmjeni).

Osim toga, valja reći da cjelokupni navodi revizije predstavljaju ocjenu i iznošenje činjenica, što se u ovoj fazi postupka s uspjehom ne može iznositi.

S obzirom na navedeno, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, pa je stoga temeljem odredbe čl. 393. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 28. ožujka 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.