I Kž-328/1995-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-328/1995-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Vesne Vrbetić, Katice Jelić i Ane Garačić, kao članova vijeća i višeg savjetnika Zlate Lipnjak- Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A.M., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 8. ožujka 1995. godine broj K-10/93, u sjednici održanoj 31. kolovoza 1999. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske T.D.,

r i j e š i o j e :

Prihvaćaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. A.M., ukida presuda suda prvog stupnja i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Županijski sud u Šibeniku, presudom od 8. ožujka 1995. godine broj K-10/93 proglasio je krivom A.M. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva na mah iz čl. 35. KZRH i na temelju istog zakonskog propisa osudio ju na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, u koju joj je na temelju čl. 45. OKZRH uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 20. srpnja do 23. kolovoza 1991. godine.

Na temelju čl. 64. st. 1. OKZRH optuženici se oduzima pištolj marke "Crvena zastava", cal. 7,65 mm, model 67 i pet čahura.

Po čl. 90. st. 4. ZKP/93 optuženica je oslobođena dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Po braniteljima V. i Z.V., odvjetnicima iz Š., žali se optuženica iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženicu oslobodi od optužbe ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske u pismenom podnesku od 6. lipnja 1995. godine broj Ktž-445/95 predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalba optuženice odbije kao neosnovana.

O sjednici vijeća nisu izvješćeni optuženica i branitelji budući su taj zahtjev stavili prije stupanja na snagu Uredbe o stavljanju izvan snage Uredbe iz oblasti pravosuđa, a vijeće ili predsjednik vijeća nisu smatrali da bi njihova nazočnost bila korisna za razjašnjenje stvari.

Žalbe su osnovane.

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženica istu ne obrazlaže, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u tom dijelu, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje je sud dužan paziti po službenoj dužnosti u smislu čl. 366. st. 1. toč. 1. ZKP/93.

Zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žali se državni odvjetnik u odnosu na postojanje napada od strane oštećenika, te utvrđeno stanje jake razdraženosti koje da sud prvog stupnja nije prosuđivao prema ličnosti optuženice, dok imenovana i nadalje ustrajava na obrani da je postupala u nužnoj obrani, obrazlažući time žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Sud prvog stupnja za sada nekritički prihvaća izmijenjenu obranu optuženice, utvrđujući da je bila napadnuta od oštećenika, koji napad je međutim, prestao kada je on pao na tlo i bio udaren betonskom bloketom pa ga stoga ne prihvaća u smislu postojanja prava na nužnu obranu.

đaju u

Međutim, tu sud prvog stupnja nije u pravu, jer se radi o jedinstvenom doga kojem je oštećenik najprije ozlijeđen sa šest projektila i zadobio teške i po život opasne povrede da bi zatim bio udaren betonskom bloketom i zadobio opsežno nagnječenje mozga sa mnogostrukim prijelomima kostiju svoda i baze lubanje, što je bio i neposredni uzrok smrti kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine prof.dr. D.Z., pa stoga i postojanje napada oštećenika treba sagledati u okviru cjelokupnog događaja.

Za sada je u pravu državni odvjetnik kada ukazuje da činjenično stanje glede postojanja napada od strane oštećenika nije pravilno utvrđeno.

Opravdano ukazuje na prvobitnu obranu optuženice kada je navela da se prije kritičnog događaja posvađala sa suprugom, da su poslije toga legli i imali spolne odnose, zaspali, nakon čega se ona probudila i izašla van da popuši cigaretu. Nakon toga van izlazi suprug govoreći joj da je mislio da je pobjegla. Vidjela je da u ruci nešto ima, pretpostavila da bi to mogao biti pištolj pa je ustala i rekla da ga spusti. Prišla mu je i počela ga ljubiti što je on prihvatio i odložio pištolj na podest. Tada ga je ona uzela, odmakla se korak-dva unatrag na što je oštećenik povikao "ne radi to", a ona počela pucati. Tek na kraju obrane je navela da je oštećenik pošao prema njoj.

Tu obranu u kojoj optuženica ne govori o prijetnjama ili napadu oštećenika sud uopće ne analizira već nekritički prihvaća kasniju izmjenu u kojoj govori da je pištolj uperio prema njoj i tražio novac.

Međutim, bez obzira na to nesporno je da je oštećenik pištolj odložio, optuženica ga uzela, što bi ukazivalo da je ona tada postala napadač pa onda i postupke oštećenika, ako se prihvati da je išao prema njoj, treba cijeniti u tom kontekstu odnosno je li optuženik išao za tim da joj oduzme pištolj, što bi isključivalo nužnu obranu na strani optuženice. Optuženica niti jednom u tijeku postupka ne tvrdi da bi ju oštećenik povrijedio prije nego je pucala, već da je nakon toga nasrtao na nju, a tada je bio povrijeđen, tako da se još mogao kretati ali nije mogao vršiti kretnje desnom rukom u ramenom zglobu, pa je teško prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da je oštećenik i tada još uvijek napadač, bez obzira na ozljede oštećenice, koje sud prvog stupnja prihvaća kao takve, iako je vještak dr. Z. naveo da iz fotoelaborata, a u nedostatku medicinske dokumentacije budući ozljede nisu verificirane po liječniku, nije moguće sa sigurnošću razlikovati da li se radi o ozljedama ili uprljanošću kože krvlju.

Dakle, za sada je još uvijek ostalo sporno pitanje da li je oštećenik u samom početku događaja napao optuženicu, da li je taj napad prestao odlaganjem pištolja odnosno nastavio se i nakon toga, a prestao njegovim padom na tlo kako zaključuje sud prvog stupnja, a što se žalbom državnog odvjetnika opravdano osporava.

Ukoliko sud prvog stupnja utvrdi da napad oštećenika, koji bi davao pravo na nužnu obranu nije postojao, tada će ponovno razmotriti da li je njegov izlazak s pištoljem, u situaciji kada ne prijeti niti se agresivno ponaša, kako je prvobitno navela optuženica, mogao optuženicu dovesti u stanje koje bi opravdavalo pravnu kvalifikaciju ubojstva na mah. Uz cjelokupnu situaciju, kako se događaj odigrao, pri ocjeni da li je optuženica u stanje jake razdraženosti bila dovedena bez svoje krivnje odnosno da li je između povoda za nastupanje razdraženosti i stupnja razdraženosti postojao srazmjer prosuđujući po objektivnim mjerilima, treba imati u vidu i nalaz i mišljenje vještaka Psihijatrijske bolnice Vrapče iz kojeg proizlazi da u vrijeme ubojstva supruga, pištoljem i bacanjem blokete na njegovu glavu kada je već bio na tlu, je učinila u stanju povišene afektivne tenzije koja je bila rezultanta višegodišnjih bračnih nesuglasica i stanja aktualnog straha za sebe i djecu pa njene mogućnosti shvaćanja značenja djela i sposobnosti upravljanja vlastitim postupcima su bile smanjene, ali ne bitno. Za sada sud prvog stupnja nije sa izvjesnošću utvrdio da li je optuženica osoba trajne afektivne poremećenosti i da li je situacija u kojoj se našla pojačala to afektivno stanje i u kojem stupnju odnosno da li u onom stupnju kako to predviđa propis čl. 35. KZRH. Već i sama izreka pobijane presude dovodi u sumnju zaključak suda prvog stupnja o postupanju u afektu zbog straha kada govori u upotrebljenom lukavstvu od strane optuženice prilikom oduzimanja pištolja, na što se opravdano ukazuje u žalbi državnog odvjetnika.

Pri procjeni svih postupaka optuženice kao i stanja u kojem se tada nalazila bit će potrebno ocijeniti i iskaze svjedoka A.V., A.M. i N.K., što je sada propušteno učiniti, a koji uzrok poremećih bračnih odnosa, prikazan po optuženici, dovode u sumnju pa u tom kontekstu treba cijeniti i njenu cjelokupnu obranu, kao i kasnije izmjene, te ujedno i stanje u kojem se nalazila.

Dakle, sud prvog stupnja za sada nije utvrdio da li je ponašanje oštećenika neposredno prije izvršenja djela uzrokovalo jaku razdraženost optuženice, ili je to stanje bilo izazvano ukupnim nezadovoljstvom optuženice njenim brakom i neurotskom strukturom njene ličnosti kada primjenjena pravna kvalifikacija dolazi u pitanje.

Stoga će u ponovljenom postupku sud prvog stupnja izvesti sve do sada provedene dokaze, po potrebi i druge te zatim na temelju detaljne analize i ocjene istih, te obrane optuženice donijeti zaključak je li optuženica kriva i o kojem kaznenom djelu se radi.

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 388. st. 1. ZKP/97 odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 31. kolovoza 1999. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Milan Gudelj, v.r.