Rev-2432/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2432/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej i dr. Ive Grbina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.M. iz Z., koga zastupa D.V., odvjetnica u Z., protiv tužene "C. -o. " d.d. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 12. srpnja 1994. godine br. Gž-4917/94-2 kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 11. veljače 1994. godine br. Pn-2228/93, u sjednici održanoj dana 4. travnja 1996. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom tužitelj je za stradanje u prometnoj nezgodi od 10. listopada 1992. godine dosuđena novčana naknada za pretrpljene fizičke bolove, strah i duševne patnje zbog smanjenja životne aktivnosti u traženim iznosima (17,100.000 HRD za fizičke bolove, 15,960.000 HRD za pretrpljeni strah i 35,400.000 HRD za duševne bolove zbog umanjenja životnih aktivnosti). Ta je presuda pobijanom odlukom, povodom žalbe tužene preinačena tako da je zahtjev tužbe za pretrpljene fizičke bolove odbijen za iznos od 12.600 kn, za pretrpljeni u iznosu od 12.960 kn i za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti za iznos od 32.840 kn, dok je odluka o kamatama i o parničnim troškovima ukinuta i u tom dijelu predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene propisa materijalnog prava nalazeći da stupanj i lokacija zadobivenih ozljeda, te trajanje, jačina i posljedice koje su prouzrokovale povrede opravdavaju zahtjev tužbe u cijelosti i da zbog toga nije bilo ni mjesta ni uvjeta za preinaku prvostupanjske odluke, zbog čega je predložio da se revizija prihvati i sudi u skladu sa revizijskim prijedlogom.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija nije osnovana.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj u spomenutoj prometnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede: udarnokrvne podljeve lica obostrano i u području korjena nosa, te udare u zubni greben gonje čeljusti, nategnuće paravertebralnih mišića vrata i udarac u donji dio lijeve natkoljenice i lijevog koljena (l. 14-15). Takove ozljede izazvale su jake fizičke bolove u trajanju od četiri dana, srednje jačine u trajanju od osam dana, te slabije bolove u trajanju od četrnaest dana. Strah jačeg intenziteta potrajao je jedan do dva dana, a zatim se manifestira u obliku zabrinutosti za stanje zdravlja. Kod tužitelja se nakon konservativnog liječenja javljaju povremene glavobolje i bolovi u području korjena nosa, kretnje u vratu su ograničene i termalno bolne, što sve skupa smanjuje njegovu životnu i radnu sposobnost za 10%.

Kraj takovih činjeničnih utvrđenja sudova, koja su i bila odlučna za donošenje zakonite odluke o sporu, sudovi su i po mišljenju ovog revizijskog suda uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava za sve te oblike nematerijalne štete tužitelju dosudili realnu i primjerenu novčanu naknadu (čl. 200. ZOO), što drugačije viđenje tužitelja ne dovodi u pitanje. Kako pobijana odluka nije donesena uz pogrešnu primjenu propisa materijalnog prava i kad u provedenom postupku nema ni onih povreda procesnog i materijalnog prava na koje povrede ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to je reviziju tužitelja kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U zagrebu, 4. travnja 1996. godine,

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.