I Kž-292/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-292/00-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Milana Gudelja, Vesne Vrbetić, Josipa Budinskog i Neve Šibl, kao članova vijeća i tajnika u vijeću - višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. Č. zbog kaznenog djela 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 9. prosinca 1999. br. K-95/99, u sjednici održanoj 20. lipnja 2000., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. J.Č., te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. J.Č. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, opisanog u izreci te presude, za koje je po tom zakonskom propisu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju mu je po čl. 63. st. 1. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 22. srpnja 1999. godine pa nadalje.

Ujedno je prema optuženiku primijenjena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama iz čl. 76. KZ, a na temelju čl. 173. st. 7. KZ oduzeta mu je opojna droga koja je bila predmet tog kaznenog postupka.

Protiv te presude optuženik je osobno i putem braniteljice V.C., odvjetnice u S. podnio žalbu zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenim sankcijama, s prijedlogom da se pobijana preinači i njega oslobodi optužbe, odnosno podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj prije svega ističe prigovor da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, pa da je time povrijedio i kazneni zakon kad je optuženika proglasio krivim, umjesto da ga je oslobodio optužbe.

Međutim, protivno ovakvim, uopćenim i neargumentiranim žalbenim navodima, koji se u suštini svode na pobijanje sudačkog uvjerenja, utemeljenog na slobodnoj ocjeni dokaza u kaznenom postupku, prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude naveo je veoma iscrpne, uvjerljive i logične razloge, zašto je obranu optuženika ocijenio kao neosnovanu i suprotnu rezultatima dokaznog postupka.

Naime, unatoč nepostojanju neposrednih dokaza da je optuženik prodavao opojnu drogu drugim osobama, već sama činjenica da je kod njega uz 27,26 grama opojne droge heroin pronađena i vaga za precizno mjerenje, sama za sebe upućuje na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je ta droga bila namijenjena prodaji.

Takav zaključak prvostupanjskog suda izveden s obzirom na količinu opojne droge, koja objektivno premašuje optuženikove osobne potrebe za trošenjem opojne droge i svakako nadilazi njegove materijalne mogućnosti za nabavkom tolike količine opojne droge za osobnu konzumaciju, logičan je i ne ostavlja mjesta nikakvoj dvojbi o tome je li droga pronađena kod optuženika bila namijenjena prodaji.

U odnosu na ove odlučne činjenice prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude, posebno na stranici 6. i 7. te presude, izložio je veoma temeljitu ocjenu i analizu optuženikove obrane u svezi sa izvedenim dokazima, dajući argumentirane razloge zašto je tu obranu otklonio kao neistinitu. Te razloge prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj Vrhovni sud i na njih upućuje žalitelja, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

Prema tome, protivno žalbenim navodima, činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno, dok se u odnosu na navodno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u žalbi ništa određeno i ne navodi, koju odlučnu činjenicu sud nije utvrdio, a trebao je utvrditi, niti se u tom pravcu predlažu kakvi dokazi.

Nije osnovana žalba optuženika ni zbog povrede kaznenog zakona, jer nije ni utvrđeno onakvo činjenično stanje kakvo sugerira žalitelj, pogotovo u pravcu da djelo za koje se progoni optuženik ne bi bilo kazneno djelo, kako se uvodno ističe u žalbi optuženika, jer i samo posjedovanje opojne droge predstavlja kazneno djelo, doduše ne ono zbog kojeg je optuženik proglašen krivim, već kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona.

Kako žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, podnesena u korist optuženika, sadrži u sebi žalbu zbog odluke o kaznenim sankcijama, ovaj Vrhovni sud je na temelju čl. 382. ZKP ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu, te je našao da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 56. KZ utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je optuženiku za počinjeno kazneno djelo izrekao kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, pogibeljnosti počinjenog djela i svrsi kažnjavanja predviđenoj u čl. 50. KZ. Razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne optuženiku, kao i visinu izrečene kazne prihvaća i ovaj Vrhovni sud, te stoga nije našao potrebnim preinačavati pobijanu presudu ni u tom dijelu.

Isto tako opravdano i na zakonu utemeljeno prvostupanjski sud je prema optuženiku primijenio sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti iz čl. 76. st. 1. i 2. KZ, koja ne može trajati dulje od tri godine, kao i sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta - opojne droge heroin, pronađene kod optuženika, jer je primjena te sigurnosne mjere u ovom slučaju obavezna u smislu čl. 173. st. 7. KZ.

Kako dakle ne postoje razlozi iz kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, niti je ovaj sud utvrdio povrede zakona iz čl. 389. st. 1. ZKP, trebalo je na temelju čl. 387. ZKP o žalbi optuženika presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 20. lipnja 2000. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović v.r.

Ante Potrebica v.r.